Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici otvorila je niz teških pitanja o tome šta se događalo u satima prije nego što je porodica dobila vijest da je preminuo. Prema dosad objavljenim informacijama, slučaj je sada pod istragom, a u fokusu su snimci nadzornih kamera, policijski zapisnici, svjedočenja porodice i postupanje četvorice medicinskih tehničara.
Periš je, prema dostupnim podacima, 21. oktobra došao u Kliniku za psihijatriju „Sveti Ivan“ u Zagrebu nakon što su njegovi najbliži pozvali policiju i Hitnu pomoć zbog pogoršanja njegovog psihičkog stanja. Ono što je trebalo biti traženje stručne pomoći pretvorilo se, prema navodima iz istrage, u niz događaja koji su završili smrtnim ishodom i teškim optužbama.
Objavljeni detalji, koji se oslanjaju na policijske izvještaje i službene bilješke prikupljene tokom kriminalističke istrage, daju hronologiju posljednjih sati života mladog sportiste. Upravo ta hronologija, s nizom različitih intervencija i opisa njegovog stanja, postala je ključ za razumijevanje zašto je ovaj slučaj izazvao toliko uznemirenja u javnosti i među zdravstvenim institucijama.
Od porodičnog poziva do prijema u bolnicu
Prema policijskoj dokumentaciji, jedan član porodice je prijavio da se Kristian nalazi u psihički rastrojenom stanju i da iznosi paranoidne misli. Na kućnu adresu potom su stigli policijski službenici, a porodica je istog dana zatražila i intervenciju Hitne pomoći. Nakon toga je Periš prevezen u zagrebačku psihijatrijsku ustanovu, gdje su njegovi bližnji očekivali da će dobiti odgovarajuću medicinsku pomoć i nadzor.
Prema istraživanju novinarke Ane Raić za Index, rekonstruisani događaji temelje se na službenim zapisima nastalim tokom istrage. Upravo ti dokumenti, kako se navodi, omogućavaju da se sat po sat prati šta se događalo od trenutka kada je porodica tražila pomoć do trenutka kada je stigla vijest o smrti. To je važno i zato što su se u međuvremenu pojavile različite verzije o ponašanju pacijenta, kao i o tome kako je osoblje reagovalo na njegovo stanje.
U tom ranom dijelu priče još uvijek nije bilo naznaka da će se sve završiti tako tragično. Porodica je, prema navodima iz spisa, vjerovala da će bolnica pružiti sigurnu i stručnu njegu, dok su nadležni u ovom trenutku još bilježili prve okolnosti prijema i procjene njegovog stanja. Kasniji tok događaja pokazao je da će upravo ti detalji biti pod posebnom lupom istražitelja.
Važno je i to da je Periš bio sportista, što je dodatno pojačalo interes javnosti za slučaj. Vijest o njegovoj smrti nije ostala tek u okviru lokalne crne hronike, nego je postala predmet šireg propitivanja o tome kako se postupa s pacijentima koji su u kriznom psihičkom stanju i koliko je granica između hitne zaštite i nezakonitog postupanja u ustanovi.
Dvije intervencije policije u istoj ustanovi
Prvi problemi, prema dostupnim informacijama, pojavili su se dok je Periš čekao bolnički pregled. Osoblje je kontaktiralo policiju i navelo da pacijent izgovara uvrede i ozbiljne prijetnje. Međutim, kada su policijski službenici u 15:23 razgovarali s dežurnom doktoricom, zatekli su ga kako mirno sjedi na klupi ispred ustanove. U njihovom opisu tog trenutka nije bilo znakova agresivnog ponašanja.
Policijski zapis pokazuje i da u početku nije želio ući u bolnicu, jer je, kako je rekao, imao strah od ranijeg iskustva vezivanja i gušenja. Te njegove tvrdnje nisu nezavisno potvrđene, ali su zabilježene u dokumentaciji kao dio komunikacije koja se odvijala tokom prve intervencije. Nakon razgovora ipak je pristao da se vrati u ustanovu i primi terapiju, što dodatno naglašava koliko se situacija u tom trenutku još mogla razvijati u manje dramatičnom smjeru.
Prema policijskim bilješkama koje je objavio Index, službenici su ga tokom prve intervencije opisali kao osobu koja sarađuje s policijom. Upravo je taj detalj važan jer se razlikuje od ranijih prijava osoblja i pokazuje da su neposredni utisci službenika bili manje dramatični od onoga što je prethodno prijavljeno. Takva razlika danas ima značaj u procjeni cijelog toka događaja.
Druga intervencija uslijedila je nekoliko sati kasnije. Oko 17 sati policajci su ponovo pozvani u istu bolnicu i tada su zatekli Kristiana vezanog za bolnički krevet, pri čemu je, prema njihovom opisu, djelovao dezorijentisano i ošamućeno. Doktorica Lucija Mance Šenjuga obavijestila ih je da je pacijent fizički sputan i da daljnja policijska pomoć nije potrebna.
U službenoj dokumentaciji navedeno je da tada nisu utvrđene okolnosti koje bi zahtijevale policijsko postupanje zbog prekršaja ili krivičnog djela. Nakon toga su se službenici udaljili iz ustanove. Taj dio priče kasnije je postao značajan jer pokazuje stanje pacijenta samo nekoliko sati prije događaja koji je završio smrtnim ishodom.
Deset minuta koje su postale središte istrage
Najozbiljniji dio istrage odnosi se na vremenski okvir između 20:02 i 20:12 sati. Prema policijskom opisu snimka nadzorne kamere, Periš je ležao vezan za bolnički krevet i pokušavao se osloboditi. Istražitelji navode da su četvorica medicinskih tehničara učestvovala u njegovom fizičkom sputavanju, a upravo se u tom dijelu snimka otvaraju najteža pitanja o proporcionalnosti i zakonitosti postupanja.
Prema tvrdnjama istražitelja, na snimku se vidi pritiskanje tijela, postavljanje jastuka preko glave i pritisak koljenima na područje vrata. Posebno zabrinjava navod da je taj pritisak nastavljen i nakon što je pacijent prestao pružati otpor. Nakon toga uslijedio je pokušaj reanimacije, ali Kristian nije preživio. Upravo je ta sekvenca, prema dosad dostupnim informacijama, postala temelj za najteže sumnje u slučaju.
Prema policijskom opisu videonadzora koji je prenio Index, istražitelji analiziraju ponašanje četvorice zaposlenika tokom posljednjih minuta pacijentovog života. Snimak je, kako se navodi, ključan dokazni materijal, ali konačnu ocjenu odgovornosti moraju donijeti nadležni sudovi. Zato se cijeli postupak i dalje vodi uz oprez, uz podsjećanje da osumnjičeni imaju pravo na pretpostavku nevinosti.
Za porodicu je, međutim, taj dio priče već bio nepovratan. U trenutku kada su doznali šta se dogodilo, više nije bilo prostora za bilo kakvu medicinsku dilemu, nego samo za potragu za odgovorima. Upravo zato se od početka insistira na tome da istraga mora obuhvatiti sve korake, od prvog poziva za pomoć do posljednjeg minuta zabilježenog na kameri.
Povrede, obdukcija i reakcija porodice
Nakon što je porodica obaviještena o smrti, njeni članovi su otišli u bolnicu. Prema iskazu jedne od Kristianovih sestara, u početku im nije bilo dopušteno da vide njegovo tijelo. Kada su ga napokon vidjeli, primijetili su modrice na vratu, povrede oko usana i tragove krvi. Bolničko osoblje im je, prema njihovim navodima, objašnjavalo da su pojedine povrede povezane s postupkom intubacije, dok im je također rečeno da je smrt nastupila usljed zatajenja srca.
Takva objašnjenja nisu umirila porodicu, nego su izazvala dodatnu zabrinutost. Prema njihovim iskazima, koje su prenijeli Index i potom tportal, o svim uočenim povredama obavijestili su policiju. Njihova svjedočenja danas su dio istrage i važna su za provjeru okolnosti koje su prethodile tragediji, naročito zato što se razlikuju od onoga što je porodici prvobitno saopšteno.
Preliminarni sudskomedicinski nalazi ukazali su na više povreda, među njima krvne podljeve, oguljotine, prijelome rebara i grudne kosti te oticanje pluća i mozga. Ipak, konačan uzrok smrti u trenutku objavljivanja prvih rezultata još nije bio utvrđen. Za precizno razjašnjenje, kako je navedeno, potrebna su dodatna vještačenja i daljnje forenzičke analize.
Četvorica medicinskih tehničara uhapšena su 7. novembra i određen im je istražni zatvor. Prema informacijama objavljenim 10. novembra, svi su dobili i izvanredne otkaze u klinici. Podaci o povredama potiču iz obdukcijskih nalaza, dok su informacije o hapšenjima i otkazima prikupljene tokom praćenja istrage i iz izjava nadležnih, što pokazuje koliko je postupak postao složen i osjetljiv.
U ovom trenutku slučaj je i dalje otvoren, a sve što je do sada izašlo u javnost govori o nizu teških optužbi, uznemirujućih snimaka i porodičnog šoka koji je uslijedio nakon smrti mladića kojem je, prema riječima njegovih najbližih, bila potrebna pomoć. Ispred istrage ostaje zadatak da razdvoji medicinske postupke od mogućeg nezakonitog nasilja, dok porodica čeka da dobije potpune odgovore na ono što se dogodilo u bolnici u Jankomiru.
