Poljubac na Oproštaju: Emocije, Zdravlje i Društvene Mreže
Gubitak bliske osobe donosi sa sobom jedan od najtežih emotivnih tereta koje čovjek može nositi. Smrt voljenih je tako duboko emocionalno iskustvo da svaka pojedinačna reakcija na nju može varirati. U trenutku kada se suočavamo s gubitkom, sahrana postaje više od ceremonijalnog događaja; to je mjesto gdje se spajaju tuga, ljubav i zahvalnost prema preminulima. Ovaj posljednji oproštaj često se izražava kroz poljubac, koji predstavlja simbol intimnosti i povezanosti koju ne možemo lako zaboraviti. Međutim, u današnje vrijeme, ovo pitanje dobija nove dimenzije, posebno u svjetlu nedavno iznesenih stavova koji su izazvali veliku raspravu na internetu.
Izjava koja je podigla prašinu
Dr. Viktor Ivanovik, moldavski lekar koji je stekao popularnost na platformama poput TikToka, izneo je kontroverznu tvrdnju da bi poljubac preminulima mogao predstavljati zdravstveni rizik. Prema njegovim rečima, nekoliko sati nakon smrti, ljudsko tijelo počinje da oslobađa bakterije koje mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući respiratorne i srčane smetnje, kao i potencijalni gubitak čula mirisa. Ova izjava nije prošla nezapaženo, izazivajući brojne reakcije na društvenim mrežama. Dr. Ivanovik posebno naglašava koliko su takvi rizici izraženi tokom toplih dana, kada tela nisu adekvatno čuvana, sugerišući da je kontakt sa pokojnikom bezbedan samo ako je telo čuvano u kontrolisanim uslovima u mrtvačnicama.
Reakcije javnosti i stručnjaka
Ove tvrdnje izazvale su brojne reakcije u javnosti. Neki komentatori su izrazili zabrinutost, posebno roditelji malih djece i osobe sa oslabljenim imunološkim sistemom, dok su drugi, pogođeni tugom, isticali potrebu za povezivanjem čak i nakon smrti. “Ništa me ne bi sprečilo da poslednji put poljubim svoju majku,” napisao je jedan od korisnika, naglašavajući emocionalnu vrednost ovog čina. Ovaj sentiment odražava duboku ljudsku potrebu za povezivanjem, čak i kada se suočavamo sa smrću. Domaći mediji, poput Blica, prenose ovu dilemu među stručnjacima, ukazujući na sve veći raskorak između ličnih uverenja i medicinskih saveta koje donosi savremeni svet. Rasprava se širi i uključuje različite aspekte, poput kulturnih normi i tradicija koje se praktikuju u različitim društvima.
Nauka se protivi
Međutim, nije dugo trajalo pre nego što su se pojavili glasovi koji osporavaju Ivanovikove tvrdnje. Američki internista, dr. Stjuart Fišer, sa decenijama iskustva, naglasio je da ljudski imuni sistem obično bez problema eliminiše bakterije koje se razvijaju nakon smrti, posebno kod prirodne smrti. Dr. Fišer tvrdi da nikada nije naišao na slučaj zaraze zbog kontakta sa telom pokojnika, dodajući da bi zdravstvene organizacije davno izdale upozorenja da je takva opasnost realna, što se nikada nije dogodilo. Ovi stručnjaci pozivaju na racionalni pristup i istraživanje tema koje se čine zastrašujućim, naglašavajući da je nauka često brža od emotivnih reakcija koje se mogu javiti u trenucima gubitka.
Stanovišta svetskih zdravstvenih organizacija
Takve stavove podržava i Svetska zdravstvena organizacija, koja naglašava da posmrtni ostaci ne predstavljaju značajnu zdravstvenu opasnost, osim u slučajevima smrti uzrokovane visoko zaraznim bolestima. U većini slučajeva, kako navode, patogeni brzo umiru, posebno ako je telo adekvatno pripremljeno. Srpski Zavod za javno zdravlje takođe je potvrdio da se tela pokojnika rutinski čuvaju u sterilnim uslovima i da osoblje pogrebnih preduzeća prolazi posebne obuke kako bi minimizovalo rizike. Ove informacije su od suštinskog značaja za oblikovanje javnog mišljenja, posebno u kontekstu tradicionalnih običaja i sahrana koje su veoma emotivne i često obeležene dubokim poštovanjem prema preminulima.
Etika i emocionalna potpomažanja
Međutim, postavlja se pitanje etike i emocionalne potpore. Iako dr. Fišer ne poriče da postoje situacije u kojima se kontakt s pokojnikom ne preporučuje, kao što su sumnje na zarazne bolesti, savremeni postupci sahrane uključuju dezinfekciju i rashlađivanje, što značajno smanjuje rizike. Ljubljenje pokojnika, ako je telo pravilno pripremljeno, nije zabranjeno iz medicinske perspektive. U mnogim kulturama, ovaj čin se smatra neophodnim za završavanje procesa tugovanja. Ako to može pomoći nekome u procesu žaljenja, stručnjaci smatraju da ne bi trebalo postojati razlog za zabranu. Ovaj aspekt otvara vrata za dublju analizu kako društva pristupaju smrti i gubitku, kao i kako se tradicija mijenja pod uticajem savremenih naučnih saznanja.
Smisao opraštanja i lične odluke
Na kraju, ostaje dilema: da li slušati srce ili strah? Mnogi ljudi, bez obzira na medicinske savete, i dalje izražavaju želju da se oproste na način koji smatraju ispravnim. Za njih, poljubac pokojniku nije samo fizički kontakt, već simbol ljubavi i poštovanja koje nadmašuje smrt. U društvima kao što je Bosna i Hercegovina, gde su običaji duboko ukorijenjeni, često se čuje da je emotivna povezanost važnija od straha od bolesti. Ova dilema postavlja izazov za pojedince da preispitaju svoje stavove i osjećaje u vezi sa smrtu, gubitkom i načinima na koje se opraštaju od voljenih.
U vremenima kada se emocije i medicina susreću, važno je pronaći ravnotežu. Dok nauka upozorava na moguće rizike, a društvene mreže prenose dramatične izjave, činjenica ostaje da tuga ne poznaje pravila, a ljubav ne prepoznaje granice. Svako od nas mora doneti svoju odluku o tome kako će se oprostiti, vođen razboritošću, ali i dubokim emotivnim potrebama. Ova situacija nas podseća na važnost otvorenog razgovora o smrti, gubitku i našim emocionalnim reakcijama na te situacije. Pružajući prostor za iskrene i neutešne emocije, možemo pronaći način da se nosimo s tugom, ne gubeći vezu sa onima koje volimo, čak i nakon što su otišli.
