Venska tromboza nastaje zastojem tromba (krvnog ugruška) u veni. Mogu biti zahvaćene površinske vene što se naziva superficijalni tromboflebitis ili duboke vene pa se govori o dubokoj venskoj trombozi.
Tromboza je uvek praćena flebitisom (upala vene), pa se koriste termini i tromboza i tromboflebitis. Tromboza može nastati zbog koagulacijskih poremećaja (poremećaji u zgrušavanju krvi) ili može ukazivati na još neotkrivenu zloćudnu bolest.
Faktori koji mogu doprineti nastanku tromboze su: oštećenja endotela (unutrašnjinji sloj ćelija krvnih sudova) kateterom, zastoj krvi nakon operativnih zahvata, oralni kontraceptivi, dugotrajno sedenje sa spuštenim nogama tokom putovanja (npr. let avionom) koje predstavlja rizik i za zdrave osobe.
Simptomi akutne bolesti razvijaju se tokom nekoliko sati ili kroz 1 do 2 dana. Tok bolesti je obično ograničen, traje 1 do 2 nedelje, a nakon toga se akutni proces smiruje i smanjuje se bolnost. Ako se radi o superficijalnom tromboflebitisu, zahvaćena vena može se osetiti pod prstima kao zadebljana, tvrda, vrpčasta tvorba. To je odraz upalne reakcije i prate je bolovi, osetljivost, eritem i toplina.
Duboka venska tromboza može biti asimptomatska ili se isto može očitovati različitim stepenima osetljivosti, bolnosti, eritema, otekline, topline, promenama boje kože ili istaknutim površinskim venama. Osetljivost i bol javljaju se pri stajanju i hodanju, a olakšaju se mirovanjem s uzdignutom nogom. Maksimalna bol javlja se pri savijanju skočnog zgloba sa ispruženim kolenom ili pri ustajanju sa ispruženom nogom što se naziva Homanov znak i osnovno je za razlikovanje od obične mišićne boli.
DVT je dobroćudna bolest, može izazvati plućnu emboliju koja može završiti smrću ili hroničnu vensku insuficijenciju (nedostatnu funkciju protoka u venama). Površinska tromboza može takođe uzrokovati stvaranje plućnih embolusa ali oni neće biti smrtonosni.
Lečenje
Površinska tromboza ne zahteva posebno lečenje osim olakšavanje simptoma, stavljanje toplih obloga preko zahvaćenih vena i uzimanje NSAID (nesteroidnih antiinflamatornih lekova) protiv bolova i za smirivanje upale. Antibiotici nisu neophodni, niti je potrebna hospitalizacija. Kod DVTa bolesnik se odmah mora hospitalizirati jer je nužno sprečiti plućnu emboliju i hroničnu vensku insuficijenciju. Daje se heparin i bolesnik leži s podignutom nogom i eventualnim oblozima ako nema arterijske insuficijencije. Antibiotici se daju samo ako je prisutna i infekcija. Nakon heparina, prelazi se na oralnu terapiju varfarinom, a dužina uzimanja zavisi od svakog pacijenta, obično od 2 do 6 meseci. Kad se smanji edem, bolesnik treba nositi elastičnu čarapu pri hodu, kako bi se kontrolisao edem koji se može pojaviti tokom hodanja.
[dfads params=’groups=455&limit=1&orderby=random’]