Tuberkuloza bubrega je često i podmuklo oboljenje i predstavlja trećinu svih raznih zapaljenja bubrega.
Najčešće je zahvaćen jedan bubreg, dok je drugi zdrav.
Ovi bolesnici obično su već bolovali ili i sada boluju od tuberkuloze drugih organa, najčešće od tuberkuloze limfnih žlezda, kostiju ili plućne maramice. Često je ranija bolest već davno zalečena kad se pojavi tuberkuloza bubrega kao kasna manifestacija tuberkuloznog oboljenja u organizmu. Tuberkulozno oboljenje bubrega širi se preko krvi i odozgo naniže (od bubrega ka bešici), a ne obrnuto, kao što se jedno vreme mislilo.
Kad se bolesnik žali da povremeno mokri krvavu mokraću, i to od početka do kraja mokrenja, bez bola u kanalu i u bešici, treba mislkti da je posredi tuberkuloza ili tumor. Često bolest počinje zapaljenjem bešike sa čestim mokrenjem, kako danju tako i, naročito,noću, koje je ponekad praćeno neizdržljivim bolovima. Svako zapaljenje bešike koje se teško i dugo neuspešno leči izaziva sumnju da je u pitanju tuberkuloza.
Pregledom mokraće utvrdi se da u njoj ima belih i crvenih krvnih zrnaca. Kohov bacil se u direktnom pregledu mokraće dosta retko nađe. Treba ga tražiti u mokraći od 24 sata. U slučaju da se bacil ne nađe, pregled se ponovi nekoliko puta. Kada je rezultat ponovo negativan, onda se mokraća, uzeta neposredno iz bubrega, ubrizga zamorčetu. Ako zamorče ostane posle 8 do 10: nedelja zdravo, tada bubreg, verovatno, nije oboleo od tuberkuloze.
Rendgenskim snimcima može se takođe utvrditi da li je neki bubreg oboleo od tuberkuloze.
Kod dece je ovo oboljenje retko, ali je teže i češće su obuhvaćena oba bubrega. Kod starih ljudi obično se misli na oboljenje prostate te se često zapostavi ispitivanje u pogledu tuberkuloze.
U slučajevima obostrane tuberkuloze bubrega dešava se da je jedan od njih oboleo u manjoj meri, i sadašnjim lečenjem ponekad se ovaj izleči i time omogući hirurška intervencija na teže obolelom bubregu, gde lečenje lekovima nije-pomoglo.
Tuberkuloza bubrega može da se udruži i sa kamenom u bubregu, sa rakom, kao i drugim oboljenjima bubrega. Isto tako, i druge infekcije mogu da se nadovežu na tuberkulozu bubrega i da daju utisak. banalnog zapaljenja bubrežne karlice i mokraćne bešike.
Bolest se utvrđuje na osnovu pregleda mokraće, nalaza tuberkoloznog bacila u mokraći, cistoskopijom, rendgenskim snimanjem bubrega i drugim metodama, koje. se mogu sprovesti samo u bolnici.
Lečenje se može sprovoditi upotrebom antituberkuloznih lekova (streptomicin, PAS, izonijacid), što se podudara sa lečenjem plućnih bolesnika (odmor, dobra hrana), a može biti i hirurško.Smatra se da tleba prvo utvrditi u kojoj je meri dotičan bubreg oboleo; ako je njegovo stanje u funkcionalnom pogledu još dobro i ako je mokraćna bešika takođe u dobrom stanju,. onda se pokuša lečenje upotrebom lekova. Ako ovo ne uspe, mora se pristupiti hirurškoj intervenciji, koja se sastoji u vađenju obolelog bubrega. Posle operacije nastavi se isto lečenje i preporučuje se život na čistom vazduhu, odmor i sanatorijumsko lečenje.