Kod približno 75 posto ljudi ne dolazi do značajnijih promena kod pamćenja u kasnijem dobu.
Kako starimo mogu se javiti blagi simptomi zaboravnosti, ali težak gubitak pamćenja povezan s Alchajmerovom bolešću i drugim oblicima demencije nije uobičajena posledica starenja.
Postoje odstupanja u pamćenju koja su normalna pojava kod starijih osoba, a koja se ne smatraju upozoravajućim znacima demencije. Uobičajeno je da starije osobe povremeno zaborave gde su ostavile naočare ili ključeve, imena poznanika, zakazani sastanak, ili da se ne mogu setiti zašto su otišli u drugu sobu, da imaju problem sa pamćenjem onoga što su upravo pročitali, detalja razgovora koji su upravo završili, prisećanjem reči koje su im “na vrh jezika”…
Simptomi koji ukazuju na blaga kognitivna oštećenja su često gubljenje ili ostavljanje stvari na pogrešna mesta, često zaboravljanje na sastanke, zaboravljanje razgovora i događaja koji su se desili u skorije vreme, teškoće u praćenju razgovora, itd.
Treću grupu čine simptomi koji mogu biti indikator demencije. U tim slučajevima javljaju se poteškoće u obavljanju jednostavnih zadataka, kao što je:
- plaćanje računa
- prikladno oblačenje
- zaboravlja se kako uraditi stvari koje je osoba do tada izvodila mnogo puta
- dolazi do prekida pamćenja kojih se osoba ne seća
- izgubljenost i dezorijentacija čak i na poznatim mestima
- nemogućnost da se slede uputstva
- zaboravljanje i pogrešna upotreba reči
- ponavljanje fraza i događaja u toku jednog razgovora
- izbegavanje da se rešavaju problemi
- loše prosuđivanje i donošenje neadekvatnih odluka
- osamljivanje i povlačenje iz društvenih aktivnosti
- promene raspoloženja i ličnosti
- ispoljavanje društveno neprihvatljivih ponašanja
Ako se javi neki od ovih simptoma, potrebno je potražiti lekarsku pomoć.
Rano dijagnostikovanje poremećaja u pamćenju i njihovo lečenje su od velike važnosti jer se tako usporava mentalno propadanje i povećava šansa da osoba obolela od demencije duže vodi normalan život.
Međutim, postoji veliki broj preventivnih aktivnosti koje mogu doprineti u borbi protiv poremećaja pamćenja. Najvažniji faktori koje možemo da kontrolišemo su konzumiranje cigareta, fizička aktivnost i obrazovanje.
Decu treba učiti zdravim stilovima života i razvijati ljubav prema čitanju. Važno je da se što zdravije hranimo i redovno vežbamo, ili na neki drugi način održavamo fizički aktivan način života. Osim tela, i mozak zahteva vežbu. Raznovrsnim intelektualnim aktivnostima, kao što su čitanje, igranje šaha, rešavanje ukrštenih reči, itd. možemo pomoći da naš mozak ostane duže zdrav.
Za zdravlje mozga naročito su važni i redukcija stresa, socijalni kontakti i druženje, pevanje i ples.
Obzirom na to da demencija dovodi do potpunog propadanja ličnosti i, na kraju, do smrti, te predstavlja veliko opterećenje i izazov i za članove porodice onog ko je oboleo, važno je (da počnemo) da vodimo računa i o zdravlju našeg mozga.