
Atopijski dermatitis (AD) je hronični recidivirajući ekcem, čije su dominantne odlike svrab i suva koža.
U osnovi atopijski dermatitis je imunološki poremećaj, sa dizbalansom dva subseta T-hel-per ćelija (Thl i Th2). Pri tome postoji povišena reaktivnost Th2 ćelija, koje preko svojih limfokina stimulišu sintezu alergen-specifičnih IgE i dovode do akumulacije eozinofila.
Osobe s AD imaju niz opštih simptoma:
- nervna ekscitabilnost
- nesigurnost
- natprosečna inteligencija
- stalni osećaj hladnoće i paradoksalna vazo-konstrikcija (beli dermografizam)
Koža atopičara je izrazito suva, bez sjaja, s povišenom permeabilnošću i povišenim pH. Konstitucionalno je iritabil-na, a pruritus je najraniji simptom bolesti, redovno je prisutan i može biti vrlo jak (povišen rfstflrnin, snižen prag za pruritus, v. etiopatogeneza), tako da nastaje circulus vitiosus: svrab-češanje-svrab.
Kožne manifestacije se neprekidno menjaju, s periodima egzacerbacija i remisija i obično su vezane s različitim provokativnim faktorima.
Oko 70% atopičara oboleva u prvim godinama života; najranije promene se mogu javiti već u III mesecu.Kao posledica svih navedenih abnormalnosti nastaje dizimunitarni circulus vitiosus i atopija.
Eczema infantum
Javlja se od 0-2. godine života.
Promene se lokalizuju na obrazima, čelu i bradi, dok je centralni deo lica pošteđen. Mogu se proširiti na kapilicijum, pregibe i predeo članaka, a u teškim slučajevima dolazi do generalizacije oboljenja. Promene su eksudativne i ekcemskog tipa i sastoje se od nejasno ograničenih plaža sa eritemom, edemom, papulo-vezikulama, vlaženjem i krustama. Svrab može biti tako intenzivan, da onemogućava spavanje. Na trupu mogu imati numulami izgled lezije se spontano povlače krajem II godine života kod 50% dece.
Prurigo Besnier
Javlja se posle II godine života.
Oboljenje se lokalizuje u kubitalnim i politealnim pregibima, na vratu, okolini zglobova, zatim i na drugim predelima. Promene se mogu razviti prelaskom prethodne forme u hronični oblik, ili nastati de novo. Javljaju se u vidu nejasno ograničenih plakova sa lihenifikacijom i deskvamacijom. Povremeno na ovim lezijama mogu nastati akutni ekcemski naleti.
Klinička slika kod odraslih
Lihenifikovani plakovi se vide u pregibima, u anogenitalnoj regiji, ali i po ostaloj koži. Pored ovoga česti su pruriginozni čvorovi, tragovi češanja i hronični ekcem šaka, i/ili stopala, inflamacija oko očiju, što odgovara kliničkoj slici difuznog atopijskog dermatitisa.
Tok bolesti je hroničan, s remisijama i egzacerbacijama. Kod većine pacijenata dolazi do remisije posle puberteta ili do 30. godine života. Kod manjeg broja obolelih hroničan recidivirajući tok se održava u toku celog života.
Kod AD, kao izraz atopije, često se razvija preosetljivost na polen, što se može manifestovati u vidu bronhijalne astme i/ili polenskog rinitisa. Alopecia areata se može javiti kao udruženo oboljenje i njen tok je ozbiljan (v. alopecia areata).
Komplikacije nastaju usled infekcije stafilokokama (kolonizacija) i virusima (snižen celularni imunitet). Eczema herpeticum nastaje usled superinfekcije virusom h. simplex, s lezijama po celoj koži i slikom koja podseća na varičelu; opšte stanje je ozbiljno poremećeno, sa visokom temperaturom, a može se javiti viremija i encefalitis. Može ugroziti i život bolesnika, posebno kod male dece gde oboljenje predstavlja prvi kontakt s ovim virusom.
Prisustvo atopijskog sindroma se može potvrditi RAST testom ili intrakutanim testovima, da bi se utvrdilo postojanje alergen-specifičnih IgE antitela prema kućnoj prašini, polenu, životinjskoj peruti (mačka, pas), plesni; kod 20% pacijenata s kliničkom dijagnozom, dobijaju se negativni rezultati. U diferencijalnoj dijagnozi mogu se javiti dijagnostičke teškoće u odnosu na siedeće bolesti: kontaktni iritantni i alergijski dermati-tis, kod odojčadi seboroični dermatitis, miliaria rubra. Pošto nema kliničkih, histoloških ili laboratorijskih markera za AD, značajan je skup znakova/simptoma: bar tri »major« i tri »minor« znaka/simptoma su potrebna za postavljanje dijagnoze AD.
Lečenje
Dobar efekat ima primena fototerap i-je i fotohemoterapije. S uspehom se sprovode sledeći oblici lečenja: UVA, UVB, PUVA, UVA+UVB, UVA-1 (talasna dužina 340-400 nm). UVB se ne daje kod akutnih egzacerbacija, već je ograničena na hronične slučajeve. PUVA je vrlo uspešna, ah je praćena neželjenim efektima (»rebound-fenomen« i kanceri kože).
Drugima se dopalo i ovo:
- Provereni napitci koji leče urinarne infekcije
- Pomoć kod alergije na ambroziju
- Nekoliko razloga zašto je rogač koristan za vaše zdravlje
- Simptomi i lečenje gljivica kod muškaraca
- Simptomi koji vas upozoravaju na moždani udar