Šarlah je infekcija beta-hemolitičkim streptokokom grupe A koja se najčešće javlja kod dece između 2. i 10. godine života, tokom jeseni i zime.
Uzevši u obzir velik broj različitih bakterijskih toksina te danas uobičajeno rano antibiotsko lečenje koje sprečava potpuni imunološki odgovor (a samim timi razvoj zaštite od infekcije kod ponovnog kontakta sa streptokokama), od šarlaha je moguće oboleti u više navrata.
Šarlah je zarazna bolest praćena pojavom osipa. Predstavlja jednu od mogućih manifestacija infekcije beta hemolitičkim streptokokama grupe A (BHS-A), bakterijama koje uz šarlah mogu uzrokovati i druge bolesti poput streptokokne upala nosa i ždrela, streptokokne angine, streptokokne upala pluća, crvenog vetra.
Najvažniji izvor infekcije streptokokama su obolele osobe za vreme klinički manifestne bolesti (antibiotsko lečenje bitno skraćuje period zaraženosti), a ređe osobe koje se oporavljaju od prebolele streptokokne bolesti (rekonvalescenti) ili nositelji uzročnika bez kliničkih znakova bolesti (kliconoše).
Put prenosa streptokoka dominantno je kapljični, dok su drugi oblici širenja infekcije (putem konzumiranja kontaminirane hrane ili kontakta s kontaminiranim predmetima) znatno ređi. Mesto ulaska uzročnika u organizam u pravilu je sluznica nosa i ždrela, a ređe defekti kože ili genitalno područje kod porodilja.
Jednostavni šarlah (najčešći oblik bolesti) može se podeliti u tri stadijuma – početni stadijum, stadijum osipa te stadijum perutanja.
Period od ulaska streptokoka u organizam do početka bolesti (inkubacija) kod šarlaha iznosi 3-5 dana. U ovoj fazi zaražena osoba je infektivna (dalje širi uzročnika), ali ne pokazuje simptome bolesti.
Početni stadijum bolesti karakterizovan je naglom pojavom karakterističnog trijasa simptoma: povišene temperature, grlobolje i povraćanja. Uz navedeno javlja se i glavobolja, malaksalost, bolovi u stomaku, a neretko i bolovi u mišićima i zglobovima. Ždrelo i tonzile bolesnika su izrazito crveni, tonzile mogu biti uvećane, a u nekim slučajevima prekrivene belim naslagama. Gornja strana jezika je također obložena belim naslagama, dok su vrh i bočne strane neobloženi. Prisutno je i bolno povećanje limfnih čvorova ispod donje čeljusti.
Stadijum osipa obeležen je razvojem sitnotočkastog osipa drugi do treći dan od pojave prvih simptoma. Prvo se javlja na vratu, a potom na trupu i ekstremitetima. Kada se u potpunosti razvije, najgušći je u pazušnim jamama, području prsa, donjem delu stomaka, preponama i unutrašnjoj strani natkolenica. Ne javlja se na licu, dlanovima i tabanima. Na mestima pojave osipa koža je suva, gruba, hrapava, sam osip na pritisak bledi, a koža je na mestu pritiska lagano žućkasta. Na mestu kožnih nabora (vrat, pazušne jame, laktovi, kolena) mogu se pojaviti horizontalne tamnocrvene linije. Obrazi su zacrvenjeni, a područje oko usta bledo. Uz pojavu osipa, jezik koji je do tada bio beo obložen, postaje malinast (po boji i izgledu), bez naslaga. Osip je intenzivno izražen 1-2 dana nakon čega postupno nestaje, a ukupno trajanje stadijuma osipa iznosi 4-7 dana.
Stadijum perutanja (ljuštenja) se javlja 7-10 dana nakon nestanka osipa, kad počinje perutanje kože, posebno izraženo u području pazušnih jama, prepona, kao i na dlanovima i tabanima (posebno vrhovima prstiju). Navedeni stadijum može trajati nekoliko nedelja.
Krajem prve i početkom druge nedelje simptomi bolesti postepeno jenjavaju te, ukoliko se ne pojave komplikacije, bolest završava postepenim i potpunim oporavkom. Svakako treba naglasiti kako se navedeni opis odnosi na najčešći oblik bolesti – jednostavni šarlah.
Ređi oblici i komplikacije šarlaha
Komplikacije šarlaha mogu biti toksične, imunološke i septičke.
Za razliku od jednostavnog šarlaha, drugi oblici bolesti su značajno ređi. Toksični šarlah je karakterizovan visokom temperaturom, čestim povraćanjem, poremećajem stanja svesti, cerebralnim napadima, ubrzanim pulsom, padom krvnog pritiska,a u malom broju slučajeva može dovesti do smrtnog ishoda u roku od nekoliko sati. Kod septičkog šarlaha se uz znakove invazivnog delovanja streptokoka na mestu ulaska u organizam (nekrotizirajuća, ulcerozna angina) ili u blizini mesta ulaska (gnojna upala limfnih čvorova, gnojna upala srednjeg uha) javljaju znakovi infekcije udaljenih organa poput srca, kostiju ili zglobova.
Nadalje, u vrlo retkim slučajevima šarlah može dovesti do određenih komplikacija u zahvaćenom organizmu:
Toksične komplikacije šarlaha uključuju toksični sinovitis (bolovi, otok i crvenilo uglavnom malih zglobova na početku druge nedelje bolesti, u trajanju od nekoliko dana), toksični miokarditis (ubrzani rad srca uz pad krvnog pritiska tokom prve nedelje bolesti), toksični nefritis (patološki nalaz urina) i toksični hepatitis (retka komplikacija, tokom prve nedelje bolesti)
Imunološke komplikacije obuhvaćaju poststreptokokni glomerulonefritis (smanjena količina urina koji je crvene boje i pojava edema), reumatsku groznicu (simptomi od strane srca i zglobova) te neke druge, ređe imunološke sekvele.
Septičke komplikacije pak predstavljaju simptome širenja infekcije od mesta ulaska uzročnika na bliske (gnojna upala srednjeg uha, gnojna upala mastoida, gnojna upala paranazalnih sinusa, gnojna upala limfnih čvorova) ili udaljene organe.
Dijagnoza
Dijagnoza šarlaha postavlja se na temelju anamnestičkih i epidemioloških podataka, kliničke slike i toka bolesti, laboratorijskih nalaza (povišeni upalni parametri, povećan broj leukocita uz raspored u diferencijalnoj krvnoj slici koji ukazuje na bakterijsku etiologiju bolesti) te dokazivanjem uzročnika uzimanjem brisa ždrela (negativan nalaz ne isključuje dijagnozu) ili brzim antigenskim testovima.
Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze druge vrste angina, druge febrilne bolesti praćene osipom (kao što su adenovirusne ili enterovirusne infekcije, rubeola ili morbili) te alergijske reakcije.
Lečenjei prevencija
Osim antibiotika nužno je i provođenje mera za snižavanje povišene telesne temperature, adekvatni unos tečnosti i mirovanje.
Lek izbora u terapiji šarlaha su penicilinski antibiotici primenjeni peroralno ili parenteralno, a u slučaju kontraindikacija za njihovu primenu (kod potvrđene alergije) sprovodi se terapija azitromicinom ili cefalosporinima druge, tj. treće generacije. Uz antibiotsku terapiju skraćno je trajanje bolesti, skraćena je infektivnost bolesnika, klinička slika je blaže izražena (ili se kod ranog početka antibiotske terapije u potpunosti ne razvije), a teže forme bolesti i komplikacije su retke. Osim antibiotika nužno je i sprovođenje mera za snižavanje povišene telesne temperature, adekvatni unos tečnosti i mirovanje.
Uz adekvatno lečenje obolelih nužno je i sprovođenje drugih mera za sprečavanje širenja šarlaha. To se prvenstveno odnosi na sprovođenje higijenskih mera (pranje ruku, posebno nakon kijanja, kašljanja ili brisanja nosa) te adekvatno čišćenje svih predmeta s kojima su obolele osobe dolazile u kontakt. Takođe je važno naglastiti kako se obolela deca ne smeju vratiti u kolektiv minimalno 24 sata nakon početka antibiotske terapije.
Marijan Frković, dr. med., specijalist pedijatar