Rehabilitacija osoba sa povredom kolena, kao i bilo kog drugog zgloba, zahteva razvijanje, jačanje, snage i izdržljivosti. Izostajanje neke od ovih komponenti dovodi do nekompletno rehabilitovanog ekstremiteta i do povećane verovatnoće nove povrede.
Poznati slučaj u svakoj sali za rehabilitaciju je sportista koji je posle vađenja meniskusa imao postoperativni program intenzivnih vežbi sa progresivnim opterećenjem. On može biti u mogućnosti da podigne 22,5 kg pomoću ekstenzora kolena, ali još nije u mogućnost da se vrati u punu aktivnost.
Ne postoji ništa u pacijentovim sportskim performansama što od njega zahteva da podigne veliki teret odjednom, kroz jedan opseg pokreta, za bilo koliko dug period vremena, osim ako je on dizač tegova. Kod većine sportista, brzina ekstremiteta prelazi 240 stepeni u sekundi, a kod nekih dostiže i 400 – 600 stepeni u sekundi. Zbog toga, ako je program rehabilitacije skoncetrisan samo na jačinu, onda pacijent nije u potpunosti rehabilitovao svoje koleno, i nema snagu i izdržljivost.
Takođe, zbog koncepta specifičnosti treninga u vežbama, najbolje je vežbati pacijenta na način najsličniji mogući njegovim specifičnim sportskim zahtevima i mogućnostima. Za sportistu čija je aktivnost vezana za veće brzine, potrebno je više rehabilitovati i vežbati anaerobni mehanizam. Ove vežbe treba da budu na oko 40 – 50 rpm (rotacija u minutu). Kod sportova sa manjim brzinama, potrebne su pripreme brzine i kondicije prilagođene tim brzinama.
Najvažniji element u rehabilitaciji osoba sa povredom kolena je obrazovanje pacijenta i vežbe pre operacije. Svi pacijenti sa povredama kolena treba da započnu pripreme kvadricepsa i vežbe podizanja ispravljene noge. Mišić koji je preoperativno bio vežban i treniran za funkcionisanje, doći će mnogo brže do svojih normalnih mogućnosti od onog sa kojim se nije radilo. Pacijent započinje vežbe za jačanje kvadricepsa i vežbe podizanja ispravljene noge odmah posle operacije.
Bol je prvi postoperativni ograničavajući faktor, i sve trebi učiniti da se smanji njegov intenzitet. Najnoviji prodor u tom pravcu je upotreba TNS (transkutana neuralna stimulacija). Sterilna elektrode se postavljaju pacijentu na operacionom stolu i aparat se postavlja u intenzivnoj nezi. Pacijenti sa artotomijom brižljivo se obrazuju pre operacije u vezi TNS. Poznavanje aparata i njegove upotrebe, pacijent ce izbeći probleme sa upotrebom TNS postoperativno. Često je moguće da pacijent radi vežbe podizanja ispravljene noge na sam dan operacije.
Drugi ili treći dan posle operacije, pacijent počinje vežbe za povećanje pokretljivosti. Nekad se mislilo da početak vežbi za povećanje pokretljivosti pre skidanja konaca loše utiče na zarastanje rane. Sa današnjim jakim sintetičkim materijalima konca to više nije slučaj. Pacijenti mogu bez rizika da počnu sa vežbama pokretljivosti tri do četiri dana posle operacije. Većina pacijenata dostiže 90° fleksije kada su konci uklonjeni oko dve nedelje kasnije. Ne bi trebalo da bude nikakvih problema sa nekrozom kože ili sa zarastanjem uz ove rane vežbe.
Za vreme boravka u bolnici, pacijent mora probati da dostigne aktivnu terminalnu ekstenziju kolena. Ovo se može postići vežbajući kvadriceps u malim lukovima. Peškir ili ćebe se postavlja ispod kolena i pacijent počinje da vežba vastus medialis u poslednih 20° od terminalne ekstenzije. Što se ranije dobije termilana ekstenzija, brže će rehabilitacioni program imati progres i više će koleno biti funkcionalno.
Posle dve nedelje, konci se skidaju. Pacijent se, ako nije u gipsu, šalje na hidroterapiju i na vežbe za povećanje pokretljivosti. Ako je pacijent u gipsu, na terapiju se čeka do skidanja gipsa, oko šest nedelja kasnije. Ako sala za fizikalnu terapiju ima Kinetron (izokinetička mašina koja se upotrebljava za vežbe terminalne ekstenzije kolena i za ambulantni trening posle opracija kolena), pacijent se postavlja na mašinu i dovodi se do terminalne ekstenzije.
Pacijent se postavlja na Cybex mašinu što je moguće pre. Da bi se dobro iskoristile mogućnosti ove mašine, potrebno je da pacijent ima opseg od 70° – 90° pokreta kolena. Ukoliko, na primer, pacijent ima pokretljivost samo 70°, mašina se može blokirati postavljanjem stolice ispod stopala pacijenta tako da je opseg pokreta u vežbi prijatan a ne povređujući za pacinjenta. Ono o čemu se mora voditi računa u toku programa rehabilitacije je da nikako ne dode do povećanja otoka kolena. Ako zglob otiče, program rehabilitacije se znatno produžava. Bolje je početi sa programom izometrijskih vežbi nego sa programom vežbi sa progresivnim opterećenjem, ukoliko će vežbe sa progresivnim opterećenjem da dovedu do povrede i izazovu otok.
Na početku, pacijent se vežba na Cybex mašini i dolazi na terapiju pet puta nedeljno u toku sedam do deset dana a onda prelazi na program vežbi tri puta nedeljno. Orthotron je takođe izokinatička mašina. Iako je to dobra mašina za vežbe, nije tako zgodna kao Cybex. Pacijent mora biti u stanju da podigne najmanje 3,15 kg u smislu progresivnog opterećenja pre nego što se uključi na vežbe na Orthotron – u, pošto je sama ruka podizača teška 3,15 – 3,38 kg. Pacijent mora bit u mogućnosti da sa lakoćom podigne 3,38 kg, u protivnom će vežba biti bolna. Nismo pronašli nijedan definisan protokol izokinetičkih vežbi. Naše pacijente vežbamo dok ne dostignu 50% zamora na datom broju obrtaja u minutu (rpm).
Za tri serije vežbi, pacijent treba da vežba na malim (5, 10 i 15 rpm), kao i na velikim brznama (30, 40 i 50 rpm), sa dodatnim radom prepisanim prema njegovim specifičnim sportskim zahtevima. Kad pacijent dostigne pokretljivost od 110°, spreman je za vežbe na standardnom biciklu. Ako pacijent ima hondromalaciju patele, preporučljivo je postaviti sedište bicikla visoko, što će smanjiti opseg pokreta i izbeći ekstenzivnu fleksiju kolena. Na taj način vožnja bicikla neće prouzrokovati bolnu patelofemoralnu kompresiju. Ako je pacijent imao operaciju ukrštenog ligamenta, i ne bi trebao da prebrzo ide do pune ekstenzije, onda sedište treba držati nisko. Posle tri do šest nedelja, prema specifičnoj operativnoj proceduri, pacijent započinje vežbe kod kuće. Program može da uključi vežbe na Nautilus mašini, ili sa tegovima, zavisno od mogućnosti. Postoji određena nedoumica u smislu brzine postizanja pune ekstanzije kod pacijenata sa rekonsrukcijom anterior cruciate. Jasno je da rekonstruisani ligament criciate i anterior cruciate ne dobijaju punu čvrstinu pre nego 12 – 18 meseci posle operacije, a neki hirurzi ostavljaju u ovim slučajevima gips i duže od tradicionalnih šest nedelja.
Fleksiona kontraktura može biti daleko više ograničavajuća nego nestabilnost koju je sportista imao pre operacije. Sportista sa fleksionom kontrakturom od 15° imaće ozbiljan hendikep u sportovima sa trčanjem, naprimer u fudbalu. Neće moći više da trči unazad i neće moći da se normalno bavi sportom. Za ovaj problem nema pravog rešenja, ali produžena upotreba ortoze posle gipsa je najmudrije rešenje. Pacijent može da vežba sa ortozom i može je koristiti posle povratka sportskoj aktivnosti. Koriste se različiti tipovi ortoza zavisno od ozbiljnosti povrede ligamenata i nestabilnosti. Kada je pacijent dostigao 70° jačine mišića, mereno na Cybex – u, u poređenju sa zdravom nogom, počinje se za brzim hodom. Sa programom trčanja počinje se kada dostigne 80°. Tada su dozvoljeni i oštro trčanje i promene ugla od 45°. Ako se pri ovome ne javi bol ili oticanje, pacijent nastavlja sa skretanjima od 90° i trčanjem u osmicu. Staro pravilo da se sportista može vratiti aktivnosti kada bude u mogućnosti da izvede vežbu sa progresivnim opterećenjem sa težinom od 11,5 – 22,5 kg određen broj puta nije prihvatljivo.
Koristeći grafikone sa Cybex – a, može se izvesti precizno merenje jačine mišića sportiste. Njemu se ne dozvoljava da pređe na punu sportsku aktivnost dok ne dostigne najmanje 90% snage mišića u poređenju sa zdravom nogom. Poželjno je dostići 95% – 100%. Mora se voditi računa da se oporavak od 90% ne određuje samo u smislu jačine mišića, nego takođe u smislu snage i izdržljuvosti. Hamstringsi (fleksori kolena) poboljšavaju svoju funkciju brže od kvadricepsa osim posle reparacije ligamenta anterior cruciate. U ovakvom slučaju, treba intenzivno raditi na hamstringsu, jer po njihovim mehanizmu rada, oni onemogućuju translaciju tibije na femur.Posle povrede kolena, nisu samo kvadriceps i hamstrings grupe mišića kojima je potrebna rehabilitacija. Fleksori kuka, ekstenzori, abduktori i aduktori takođe će atrofirati i postati slabi. Biće potrebna i rehabilitacija gastrocsoleusa. Program istezanja hamstringsa, kvadricepsa i preponskih mišića ne samo da je vitalni deo rehabilitacionog programa, nego i integralni deo prevencije povrede.
Pripremila: vft Sida Ereš