Anksioznost je stanje koje jeste reakcija pojačanog straha, koja je opisana kao nekontrolisana ili preterana.
Osećaj intenzivnog straha, koji se tumači kao patološki, nastaje u nekim stanjima koja su praćena preteranom reakcijom organizma bez osnova.
Sa druge strane ako se javlja učestali ili previše intenzivan osećaj uplašenosti zbog nekih „uobičajenih“ događaja i situacija, onda je situacija ozbiljnija.
U medicini je poznato stanje pod nazivom „fight or flight“, kada organizam reaguje na neke neprijatne senzacije po principu „bori se ili beži“.
U obe navedene situacije, organizam aktivira odbrambene mehanizme, koji podrazumevaju aktiviranje hormona, citokina, krvotoka, nervnih impulsa.
Kako je za dve navedene situacije potrebno da se organizam pripremi, potrebno mu je zbog ubrzanog rada srca i više kiseonika, te sledstveno dolazi do ubrzanja disanja.
Sledstveno dolazi prema istraživanjima i do ubrzanja rada srca, kao i do ubrzanja pulsa i porasta arterijskog krvnog pritiska.
Sve navedene promene u organizmu jesu normalne i odbrambene reakcije da se izvrši prilagođavanje na novu vrstu psihološkog stimulusa.
Kada se desi telesni i/ili psihički nadražaj, kiseonik se putem krvi prenosi do mozga i ostalih vitalnih organa, koji treba da stvore energiju za reakciju.
Normalna je pojava da se u stanju anksioznosti dešava bledilo i hladnoća ekstremiteta i onih delova tela gde je krv „manje potrebna“ u odnosu na vitalne organe.
Takođe se dešava da se oni mehanizmi u metabolizmu, a koji nisu u datom momentu od značaja, usporavaju, kakav je slučaj sa radom creva, lučenjem pljuvačke i slično.
Zato i ne čudi da se događa da su u anksioznom poremećaju od simptoma značajni suvoća usta, usporena perilstatika, hladne ruke i noge, bledo lice.
Koje su vrste anksioznog poremećaja u psihijatriji
Generalno gledano, rađena su brojna istraživanja i studije na temu anksioznosti kako naše tako i strane, koje pokušavaju da bliže pojasne ovaj problem.
Prema pomenutim izvorima, ima nekoliko tipova anksioznosti:
Panični poremećaj kao oblik anksioznog stanja
Po definiciji se panični napadi opisuju kao jedna forma nenadanih napada senzacije uplašenosti, koji se dešavaju akutno i naglo, bez „najave“.
Ovakav tip anksioznosti se zove još i anticipaciona anksioznost, te podrazumeva i prisustvo određenih psiholoških i fizičkih simptoma.
Karakteristika paničnih napada jeste u tome da se uplašenost kao emocija na neki stimulus razvija naglo i neočekivano, u roku od nekoliko sekundi i traje kratko.
Isto kako je naglo i počeo, nakon trajanja od nekoliko minuta, osećaj strahote opada u intenzitetu, ali osoba kada je uplašenost u maksimumu ima najizraženije simptome.
Naime, u toku paničnog napada, većina osoba ima strahotu od „neposredne smrti“, te projektuju da imaju neku tešku bolest ili stanje koje im ugrožava život.
Tako često u toku ove vrste anksioznog stanja, osobe strahuju da imaju infarkt, da će da se uguše, da će da izgube svest, da će „izgubiti razum“.
Ono što jeste karakteristika napada panike, je u tome da psihičke manifestacije prate i one telesne – lupanje srca; preskakanje srca; zamagljen vid; otežano disanje; mučnina.
Kako u ovakvim situacijama osoba počinje da diše na usta, kako bi „uhvatila vazduh“, dešava se nefiziološki proces koji vodi do osećaja vrtoglavice i čak i gubitka svesti.
Generalizovana anksioznost
Smatra se da je ova vrsta anksioznosti hroničnog karaktera, jer su psihološke i takođe telesne manifestacije prisutne tokom dužeg vremenskog perioda i/ili kontinuirane.
Naime, stalni osećaj strepnje, „slutnji“, zebnji od nekih uobičajenih situacija na dnevnom nivou, karakterišu ovaj tip anksioznog poremećaja.
Ono što jeste osnovni problem u ovakvoj vrsti poremećaja, jeste to da osoba ne uspeva da obavlja normalne aktivnosti, već je opterećena strahom i zebnjom.
Isto tako, generalizovana anksioznost se odlikuje činjenicom da se osećanja ne mogu kontrolisati svesno, te da se osoba u njima „utopljena“.
Veoma je važna napomena da ova vrsta anksioznosti, ukoliko traje predugo i ukoliko se ne leči, prelazi u takozvanu anksioznu depresiju.
Socijalna anksioznost
Kako i samo ime kaže, ovakav tip poremećaja je usko povezan sa socijalnim relacijama, odnosno sa situacijama koje su društveno determinisane.
Naime, osoba koja pati od ove vrste anksioznog poremećaja, ima stalnu strepnju od osude i/ili mišljenja drugih ljudi iz svog okruženja.
Kada se pomene podela socio-fobije, ona može biti generalizovana, kada postoji uplašenost i strepnja od negativne reakcije okoline u svakoj mogućoj situaciji.
Sa druge strane, kada je u pitanju negeneralizovana forma socio-fobije, osoba ima strah od samo određene situacije, ili od neke osobe /osoba iz okruženja.
Naime, ova druga podvrsta se naziva i prosta ili jednostavna anksioznost, jer se dešava samo u određenim društvenim situacijama, te izaziva „povlačenje u sebe“.
Agorafobija kao oblik anksioznosti
Ovakva vrsta anksioznog stanja podrazumeva strah odnosno paniku u tačno određenim obično prethodno doživljenim situacijama/relacijama.
Agorafobija nastaje onda kada se osoba povlači jer se ne ume sa nečim/nekim adekvatno izboriti ili svesno sa određenim stanjima suočiti.
Naime, u ovakvoj vrsti anksioznost dešava se „navala“ izraženih telesnih simptoma, jer se javlja uplašenost od posledica događaja a koji je iracionalan.
Osoba koja pati od agorafobije ima osećanje da će da se uguši, onesvesti, doživi smrt (moždani udar; infarkt), ili da će nešto da je povredi ukoliko se sa time suoči.
Pravilo pokazuje da je ova vrsta anksioznosti obično pridružena paničnim napadima, te da se oni i javljaju kao pojačanje osnovnog stanja.
Opsesivno-kompulsivni poremećaj kao najteža vrsta anksioznog stanja
Pre svega je ovakva vrsta poremećaja u psihijatriji tretirana kao veoma ozbiljno stanje, i radi se intenzivna psihoterapija da se ne razvije OKP sindrom.
Kada je sam poremećaj u pitanju, postoje opsesije, definisane kao misli koje se nameću protiv sopstvene volje, te izazivaju strah od toga da se i „ostvare“.
Impulsi koje u mozgu ove misli izazivaju su vrlo jaki, pa stvaraju uplašenost i paniku, i jasne prateće psihološke i telesne simptome anksioznosti u njihovoj „punoj snazi“.
Ako je u pitanju sama vrsta opsesivnih misli, one mogu biti različite sadržine, ali su uglavnom neprijatne i izazivaju uplašenost i osećanje nesigurnosti.
Drugi deo ove vrste anksioznog poremećaja, uključuje kompulsivne radnje, odnosno neka ponavljana ponašanja koja je nemoguće realno kontrolisati i prekinuti.
Naime, osoba ima potrebu da tačno određeni broj puta upali ili ugasi svetlo, da neke radnje vrši tako reći „ritualno“, u određeno vreme i na tačno definisan način.
Lečenje anksioznosti prirodnim metodama
Svakako se na forumima dele iskustva o tome da je moguće pobediti anksioznost uz korišćenje određenih prirodnih i biljnih preparata, te da je ovaj poremećaj rešiv.
U principu, najčešće se kao pomoć koriste one biljke koje imaju već poznata umirujuća svojstva, kakve su matičnjak, valerijana, kantarion, kamilica.
Kada su u pitanju pomenute biljke, po pravilu se koriste čajevi ili tinkture, po savetu lekara i u određenoj dozi koja se mora poštovati.
Kamilica je pre svega poznata kao bezbedna za tretman anksioznog poremećaja kod dece, posebno u formi čaja, koji se pije pred spavanje.
Kantarion je biljka poznata i kao gospina trava, a često se preporučuju ulje (kapi) ili čaj za ublažavanje manifestacija strahote, napetosti, nervoze i nesanice.
Matičnjak je jedan od veoma snažnih prirodnih antidepresiva, kada se upotrebljava dovoljno dugo, pa ublažava strah i nagle promene raspoloženja.
Stručnjaci fitoterapije međutim, smatraju da je potrebno da se nakon 2-3 meseca korišćenja ovog čaja od matičnjaka, napravi kraća pauza od oko 15 dana.
Valerijana je poznata biljka u tretmanu svih vrsta depresivnih i paničnih stanja, te uspešno nosi epitet „prirodnog antidepresiva.
Smatra se da ova biljka, obično u formi tinkture, pomaže da se ublaži nervna napetost i nesanica, a uz to otklanja i grčeve i napetost mišića.
Neki travari preporučuju da se valerijana kombinuje sa hmeljom u formi čajne mešavine, jer tako značajnije utiče na smanjenje strahova i menjanje raspoloženja.
Pored biljne terapija, u borbi protiv anksioznosti pomažu i joga i takozvani psihološki trikovi, koji se mogu pronaći online, i veoma lako sprovesti.
Naravno, jako su delotvorne i vežbe disanja, te stalna fizička aktivnost, manje stresa odnosno više odmora i relaksacije, „skretanje misli“ na neki posao ili hobi.