Polineuropatija označava oštećenje više perifernih nerava, naročito na krajnjim delovima ekstremiteta.
Vrlo često je to sastavni deo neke sistemske bolesti.
Primarno mesto oštećenja može biti vlakno nerva (npr. u šećernoj bolesti, izloženosti štetnim supstancama) ili omotač vlakana (npr. u akutnoj ili hroničnoj upalnoj polineuropatiji, leukodistrofijama ili Guillan-Barreovu sindromu).
Ako su zahvaćena mala melinska vlakna, javlja se primarni gubitak osećaja za temperaturu i bol, a u slučaju zahvaćanja velikih vlakana javljaju se slabosti mišića.
U okviru neuroloških deficita često se javlja bol u vidu:
- parestezija
- žarenja
- pečenja
- utrnulosti
- osećaja stezanja
Tipično je bolna osetljivost nervnih završetaka u mišićima na pritisak. Bol je češća noću, a može se pogoršati dodirivanjem zahvaćenog područja. Ako bolest napreduje, javljaju se znaci gubitka osećaja, tipično po distribuciji “čarapa i rukavica”. Zbog poremećaja osetnih nerava otežan je i hod.
Lečenje
Lečenje je usmereno na uzroke kad je to moguće; uzročni lek ili toksin treba eliminisati ili korigovati manjak vitamina. Premda to može zaustaviti napredovanje bolesti i ublažiti simptome, oporavak je spor i nepotpun.
Ukoliko se uzrok ne može eliminisati, lečenje je usmereno na minimaliziranje bolova i invalidnosti.
Fizikalna i radna terapija mogu pomoći praktično i savetima. Amitriptilin, gabapentin, meksiletin i lokalni lidokain mogu ublažiti neuropatsku bol (npr. dijabetičko žareće stopalo).
Polineuropatije s disfunkcijom mijelina liječe se imunomodulatorima: plazmafereza ili intravenski imunoglobulini za akutnu mijelinsku disfunkciju te kortikosteroidi ili antimetabolički lijekovi za kroničnu mijelinsku disfunkciju.