Zelena glina predstavlja prirodni, koloidno hidratisani aluminijum-silikat.
Ona se sastoji od minerala i raznih primesa, a među kojima su najvažniji kaolinit, ilit (hidroliskuni), monmorionit, kvarc, cirkon, apatit, granat i drugi. Kao zaseban mineral, čini fino sintetisani sklop elemenata koji uklopljeni predstavljaju pravi medicinski preparat.
Upravo zbog činjenice da glina u tragovima sadrži magnezijum, ona je preko svoje fleksibilne konzistencije osposobljena da se uključi u sinergiju s više hemijskih elemenata radi postizanja bolje efikasnosti.
Svoju lekovitost zelena glina duguje osobenoj strukturi i sastavu
Strukturu gline čini kristalna rešetka koja joj daje sposobnost da skladišti energiju, te da u određenim uslovima reflektuje tu akumuliranu energiju.
Među dostupnom literaturom, a na osnovu studioznih analiza višedecenijskih istraživanja, utvrđeno je da glina ima sijaset pozitivnih efekata na fiziološko stanje organizma. Prvenstveno je dobra za regulisanje i očuvanje prirodne ravnoteže.
Razlog što se glina izdvaja po afirmativnim osobinama temelji se na idealno izbalansiranom sastavu čestica koje je čine vrlo postojanom i efikasnom.
Glina ispoljava specifične karakteristike, poput visoke aplikativnosti, širokog spektra varijabilnosti, provodljivosti, ali i obrade. Na osnovu toga može sudelovati u selektivnosti njenih adaptabilno pozitivnih osobina.
Sve osobine doprinose antibiotskom i antiseptičkom dejstvu gline za unutrašnju upotrebu, kao i njenim regenerativnim, hidrirajućim i epitelizirajućim efektima. Ujedno, služi za izvlačenja otrova kroz kožu, smanjenje otoka i upalnih procesa (inflamacija).
Takođe, zelena glina pokazuje veoma veliku efikasnosti u borbi s aknama i oboljenjima kože i kose.
Glina se dobro nosi sa ujedima pčela, velikim ugrizima, opekotinama, bolovima, oteklinama, dobroćudnim tumorima i proširenim venama.
Isto tako, veoma je efikasna kao katalizator u izgradnji zdravog tkiva i ćelija, neutralizovanju kiselina i apsorpciji toksina, te deluje adekvatno i kao odličan antioksidans.