Helicobacter pylori je jedina je bakterija koja može preživeti u izrazito kiselom želudačnom sadržaju, sa vrlo malo kiseonika, pri temperaturi od 37 C.
Osim na želudačanoj sluznici, otkriven je i na ranicama na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, u pljuvački, a dokazan je i u stolici.
Helicobacter pylori infekcija praćena je humoralnim i ćelijskim imunskim odgovorom.
Međutim, organizam domaćina ne uspeva da eliminiše ovaj mikroorganizam.
Jednom nastala H. pylori infekcija, ukoliko se ne leči, perzistira decenijama, verovatno i celog života.
Karakteristično je da kod većine inficiranih ne dolazi do pojave simptoma oboljenja, dok se kod malog broja razvija simptomatski gastritis, peptička ulkusna bolest, karcinom želuca i MALT limfom.
Način prenošenja
Način prenošenja HP infekcije još nije potpuno istražen. Sva dosadašnja saznanja govore u prilog tome da se infekcija prenosi direktno od zaražene osobe na zdravu osobu, i to na tri glavna načina:
- želudac – usta, kada iz povraćanog sadržaja inficirane osobe koji sadrži veliku količinu bakterija, one dospeju u usta zdrave osobe;
- usta – usta, kada iz usta zaražene osobe bakterija prelazi u usta zdrave osobe;
- stolica – usta, kada bakterija iz stolice zaražene osobe, prljavim rukama, pređe u usta zdrave.
Postoje i naznake nekih drugih puteva zaraze (iz okoline putem vode ili preko mačaka, pasa i dr.), ali to još treba potvrditi detaljnijim istraživanjima.
Najbrže se zaraze mala deca koja žive u lošim socio – ekonomskim uslovima. HP infekcija je najčešća kod dece koji krevet dele sa roditeljima ili drugom decom, u sredinama u kojima majka prožvaće hranu koju daje detetu, ili detetovu cuclu stavlja prethodno sebi u usta. Infekcija je češća i u dece koja su smeštena u ustanove različitog tipa.
Najčešći simptom je bol koji je uglavnom ravnomeran i tup. Javlja se i nestaje u razmacima od nekoliko dana pa do nekoliko nedelja.
Pored bola koji je najdominantniji simptom još se javljaju i: gubitak telesne težine izazvan averzijom prema hrani ili anoreksijom, nadutost, podrigivanje, mučnina i povraćanje.
Simptomi mogu biti vrlo blagi ili se uopšte ne moraju pojavljivati. Krvarenje je česta komplikacija i sreće se u oko 25% slučajeva.
Lečenje
Želudačni ulkus izazvan bakterijom H. pylori leči se preparatima koji uništavaju uzročnika, smanjuju kiselost želuca i oblažu želučanu sluzokožu zaštitnim slojem.
H. pylori se uništava antibioticima, ali s obzirom na kiselu sredinu u kojoj bakterija živi treba uticati i na smanjenje lučenja kiseline.
Na tržištu se nalaze dve grupe lekova za smanjivane želučane kiselosti:
- H2 – antagonisti (famotidin ranitidin, cimetidin)
- inhibitori protonske pumpe (omeprazol, pantoprazol, lansoprazol)
Terapija je kombinovana antibioticima, blokatorima lučenja kiseline i lekovima koji deluju zaštitno na sluzokožu.
Trenutno je najpouzdanija tzv. trostruka terapija s dva antibiotika protiv H. pylori u kombinaciji s lekom koji blokira lučenje kiseline ili s protektivom (npr. azitromicin + amoksicilin + omeprazol).
Tako se ublažuju simptomi čira, eliminiše njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv).
Provera dejstva lekova na H. pylori vrši se endoskopskim pregledom ili pregledom daha 4 nedelje nakon sprovedene terapije.
Antacidi se koriste za uklanjanje simptoma oboljenja i kao pomoćna terapija.
Ako ulkus nije uzrokovan bakterijom H. pylori nije potrebno uzimati antibiotike, već je dovoljno uzimati blokatore lučenja kiseline.
Komplikacije čira na želucu mogu biti krvarenje ili perforacija kada se obavezno se sprovode endoskopija ili hirurški zahvat.
PROČITAJTE VIŠE:
- Izlečite heliko bakteriju pomoću ovih biljnih lekova
- Simptomi koji upozoravaju na helikobakteriju: Napada želudac, može biti jako opasna!
- Ova dijeta ima poseban uticaj na zdravlje
- Negujte vaša stopala uz ove savete
- Ovo su znakovi koji ukazuju na dijabetes