O kakvim je sve bolestima reč, objašnjava potpukovnik dr Milanko Milojević, zamenik načelnika Klinike za ORL Vojnomedicinske akademije
Uprkos tome što značajan deo patologije otpada na bolesti uva, ovaj organ, veoma važan za normalno funkcionisanje čoveka, često neopravdano ostaje u zapećku drugih bolesti.
Ako se izuzme spoljašnje uvo, koje postaje zanimljivo sa dolaskom toplih letnjih meseci, kada su česte infekcije zbog kupanja u bazenima, jezerima i drugim nedovoljno čistim vodama, drugi njegovi delovi podložni su oboljevanju od različitih ozbiljnih bolesti, koje vrlo često poprimaju hroničan tok.
O kakvim je sve bolestima reč, objašnjava potpukovnik dr Milanko Milojević, zamenik načelnika Klinike za otorinolaringologiju Vojnomedicinske akademije.
– Prema učestalosti javljanja, najčešće se radi o hroničnim zapaljenskim procesima srednjeg uva, koji nekada počinju krajnje bezazleno da bi tokom razvoja bolesti mogli čak i da ugroze život pacijenta.
U grupu opasnih posebno mesto zauzimaju zapaljenski procesi srednjeg uva sa holesteatomom, dobroćudnom tvorevinom koju zovu i koža na pogrešnom mestu.
Ona može da dovede do destrukcije (razaranja) okolnog tkiva lanca slušnih koščica čekića, nakovnja i uzengije, što dovodi do slabljenja sluha različitog stepena.
Ali s obzirom na to da postoji i mogućnost razaranja baze lobanje i prodora gnojnog procesa na moždane ovojnice i sam mozak, u retkim nelečenim slučajevima dolazi do zapaljenskog procesa koje mogu ugroziti i sam život pacijenta.
Lečenje je hirurško. Operacije su različite vrste, zavisno od ozbiljnosti oboljenja, a jedini cilj je da se spreče komplikacije na mozgu, i, ukoliko postoji mogućnost, oporavak sluha zatvaranjem perforacije, odnosno rupe na bubnoj opni, uz rekonstrukciju slušnih koščica.
Koja su još značajna oboljenja srednjeg uva?
– Drugo vrlo važno oboljenje srednjeg uva je otoskleroza. Ovu bolest karakteriše progresivan gubitak sluha u dužem vremenskom periodu. Ona nastaje kao rezultat slabije pokretljivosti jednog dela lanca slušnih koščica.
Tačnije, radi se o uzengiji, koja trpi sklerotične promene. Za bolest je karakteristično da više zahvata ženski pol i belu rasu.
Uzroci za njeno javljanje brojni su, mada ključni uzrok nije jasan u potpunosti. Postoje pretpostavke da do otoskleroze dovode određeni hormonski procesi, odnosno javlja se kod žena sa viškom estrogena, kao i usled određenih enzimskih procesa. Ali ove pretpostavke nemaju još uvek zvaničnu potvrdu.
Ako se ne zna tačan uzrok, kako se onda bolest leči?
– Iako se ne zna tačan uzrok, hirurškom intervencijom postižu se odlični rezultati u najvećem broju slučajeva. Suština hirurškog poduhvata je da se nepokretna uzengija zameni klipnom protezom.
Ona je napravljena od bioloških materijala, najčešće titanijuma, koja sa uspehom zamenjuje nepokretnu uzengiju.
Operacija se izvodi u nekoj vrsti lokalne anestezije, potpomognute lekovima protiv bolova i za smirenje.
Zapravo, pacijent tokom operacije ne oseća bol, a može da sarađuje sa hirurgom, što je veoma važno za proces uspešnosti operativnog zahvata.
Oporavak je kratak, a svodi se na dvodnevni boravak u bolnici.
Što je najvažnije, rezultati operacije odmah su vidljivi nakon uklanjanja tampona iz uva. Pet dana nakon operacije osoba već može da se vrati na posao potpuno oporavljena.
“POZICIONI MANEVAR” Dobroćudni paroksizmalni pozicioni vertigo predstavlja poremećaj unutrašnjeg uva, praćen snažnom vrtoglavicom, koja je vezana za položaj glave. Nastaje najčešće zbog takozvanog “pozicionog manevara” prilikon ustajanja iz ležećeg u sedeći položaj ili naglog okretanja glave. Prepoznaje se po nistagmusu, odnosno brzom pokretanju očnih jabučica različitog smera i jačine, čije je trajanje manje od jednog minuta. Uzrok ovih tegoba je pokretanje otolita, odnosno kristala kalcijum-karbonata koji imaju važnu ulogu u normalnom funkcionisanju vestibularnog aparata. Za ovaj naglo nastali poremećaj ravnoteže nema klasične terapije lekovima niti hirurških zahvata, već lekar savetuje pacijenta kako da se ponaša prilikom menjanja određenih položaja.
Dešava li se još nešto karakteristično u srednjem uvu?
– Srednje uvo je, doduše, u manjem broju slučajeva i sedište timpanoskleroze, koja, takođe, rezultira postepenim slabljenjem sluha.
U ovom slučaju ono nastaje zbog nakupljanja krečnih naslaga u različitim delovima uva koje smanjuju pokretljivost slušnih koščica ili dovode do njihovog prekida.
Krečne naslage nastaju zbog zapaljenskog procesa ili traume uva. I u ovom slučaju lečenje je operativno, s tim što ishod zavisi pre svega od stepena uznapredovalosti bolesti i lokalizacije procesa.
Koja je bolest najteža za lečenje u ovoj regiji?
– U vrlo retkim slučajevima u srednjem uvu susreću se i maligni tumori. Nažalost, njihova prognoza uglavnom nije dobra jer se najčešće otkrivaju u odmakloj fazi bolesti.
Drugi otežavajući faktor je kompleksna anatomska regija slepoočne kosti u kojoj se nalaze veoma važne neurovaskularne strukture, što hirurgiju ove oblasti čini veoma složenom i teškom.
A kada je reč o unutrašnjem uvu?
– Bolesti unutrašnjeg uva dosta su česte u ORL praksi. Poseban značaj imaju takozvane vestibularne bolesti, vrtoglavice koja podrazumeva poremećaj centralnih ili perifernih nervnih puteva vestibularnog sistema, odnosno centra za ravnotežu.
Ove vrtoglavice ometaju svakodnevan život pacijenta i smanjuju radnu sposobnost, kao što je rad na visini, upravljanje motornim vozilom, rad na mašinama…
Ona se definiše kao “iluzija kretanja” sopstvenog tela ili okoline pacijenta.
Ono što pravi razliku između vestibularnih poremećaja jeste dužina trajanja i učestalost tegoba, a u osnovi svih je poremećaj ravnoteže. Vrtoglavice mogu da traju par sekundi, od minut do nekoliko sati, a u nekim slučajevima od nekoliko dana do više nedelja.
Koji je najpoznatiji vestibularni poremećaj?
– Menijerova bolest jedna je od najpoznatijih vestibularnih poremećaja. Dobila je ime po francuskom lekaru dr Prosperu Menijeru, koji ju je opisao sredinom 19 veka. Spada u grupu poremećaja kada vrtoglavica traje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Pored vrtoglavice karakteriše je i oštećenje sluha, zujanje i osećanje punoće uva.
Najčešće se javlja jednostrano, mada može i u oba uva. No, uprkos dosadašnjim brojnim saznanjima, njeni uzroci i tretmani su kontroverzni.
Pretpostavlja se da je jedan od ključnih uzroka “hidropsa labirinta”, odnosno povećano prisustvo tečnosti u šupljinama unutrašnjeg uva, virusna infekcija, ishemija, odnosno loša ishranjenost ovog dela uva…
Kako se ispoljava?
– Bolest se ispoljava od klinički blage pa sve do učestalih napada koji se ponavljaju u kratkom vremenskom periodu. To onesposobljava pacijenta i u radnom i u svakodnevnom obavljanju aktivnosti, pa čak onemogućava i izlazak iz kuće. Takvi pacijenti imaju predznak, odnosno takozvanu auru da će doći do napada vrtoglavice praćene zujanjem i oštećenjem sluha na istoj strani.
Zanimljivo je da i od ove bolesti više oboljevaju žene, a najčešće se javlja između 40. i 60. godine. Međutim, u literaturi su opisani slučajevi i oboljevanja dece kao i devedesetogodišnjaka.
O njenom prisustvu kod nas izostaje statistika, ali se zato zna da je u Engleskoj učestalost javljanja 57 obolelih na 100.000 stanovnika, dok je na ovaj broj stanovnika u Francuskoj seda obolelih.
Koji je način lečenja Menijerove bolesti?
– Terapija je medikamentozna u blažim kliničkim formama. Može biti i hirurška kada se izvodi labirinektomija, odnosno resekcija vestibularnog živca u odmaklim fazama bolesti, pri čemu je onemogućena svakodnevna životna aktivnost.
Međutim, mnogo je važnija preventiva koja se zasniva u ograničenom unošenju soli, dok uzimanje lekova za izmokravanje u dužem roku predstavlja osnovu u lečenju Menijerove bolesti i daje najbolje rezultate. Pored ovih, uzimaju se i sedativi, antiemetici, odnosno lekovi protiv povraćanja, antidepresivi, a primenjuju se i psihološki tretmani.