Antioxidants i slobodni radikali
Kiseonik ima dvostruku funkciju u organizmu; u stvari je neophodan za život ali je ujedno i izvor potencijalno štetnih veza – slobodnih radikala. Da je kiseonik potencijalan čovekov neprijetelj manje je poznata, no ne i manje istinita činjenica. Naime, kiseonik je izvor slobodnih radikala – potencijalno štetnih, visokoreaktivnih spojeva koji u organizmu nastaju kao meduprodukti metaboličkih procesa. Slobodni radikali takođe mogu nastati kao rezultat nekih spoljnih uticaja: zagađenja vazduha automobilskim i industrijskim izduvnim gasovima, radijacije, preteranog izlaganja suncu, prisustva različitih toksina u okolini ili kao rezultat čovekovog lošeg odnosa prema organizmu: pušenja, prekomernog unosa procesirane hrane i hrane bogate zasićenim masnoćama i stresa.
Savremena naučna istraživanja pokazuju da je oksidativni stres jedan od glavnih uzroka različitih neizlečivih oboljenja kao što su: arteroskreloza, dijabetes, maligna obolenja, srčani infarkt, moždani infarkt i druge teške i hronične bolesti. Sredstva za lečenje ovih bolesti su antioksidanti.
Na zdravlje ćelija organizma je najbolje delovati preventivno. Sa preventivnim delovanjem treba započeti što ranije, jer bolest u organizmu započinje mnogo pre nego što se može dijagnostifikovati. Nakon 35. godine, kada se ćelije počinju sporije razvijati i teže braniti od slobodnih radikala, svaki čovek bi trebao uzimati antioksidante.
Slobodni radikali su visoko reaktivni i izrazito nestabilni atomi ili grupe atoma koji nastaju u organizmu usled metaboličkih procesa, stresa ili potiču iz okoline. Oni napadaju zaštitne membrane ćelija i genetski materijal (DNA i RNA) prouzrokujući veliku štetu u ćeliji. Istraživanja pokazuju da je oksidacija delimični krivac za mnoge ozbiljne bolesti, uključujući starenje, rak i aterosklerozu.
Sama pojava slobodnih radikala u organizmu pospešena je pušenjem, zagađenjem vazduha, radijacijom, herbicidima, raznim toksinima iz okoline, učestalim izlaganjem suncu, neuravnoteženošću u ishrani, procesovanom hranom i stresom. Rizik pojave bolesti povezanih sa slobodnim radikalima može se smanjiti adekvatnim unosom antioksidansa.
Antioksidansi deluju na tri različita načina: oni mogu da snize energiju slobodnih radikala, spreče njihovo nastajanje ili prekinu lančanu reakciju oksidacije.
Jedan od antioksidanata koje lekari u svetu preporučuju je i Megamin.
Naš organizam proizvodi nekoliko enzima, uključujući superoksid dismutazu (SOD), katalazu i glutation peroksidazu koji neutrališu štetno delovanje slobodnih radikala. Ukoliko želimo da povisimo nivo enzima – antioksidansa, trebamo da unosimo njihove “građevinske jedinice”. “Građevinske jedinice” su cink, mangan i bakar za SOD, te selen za glutation peroksidazu. Uz enzime, mnogi vitamini, minerali i koenzimi imaju antioksidativno delovanje. To su vitamini C i E, beta karoten, lutein, likopen, vitamin B3 u formi niacina, vitamini B2, B6, koenzim Q10, aminokiselina cistein i bioflavonoidi.
Mnogi biljni ekstrakti poput ekstrakta ginkga bilobe, zelenog čaja ili koštica grožđa takođe mogu da osiguraju snažnu antioksidativnu zaštitu.
(Herbateka)