Akutni bronhitis je upala sluznice dušnika i bronhija. Najčešće se javlja tokom jeseni i zime, uglavnom zbog infekcija gornjih disajnih puteva i klinički se manifestuje kao kašalj, koji traje od jedne do tri nedelje.
Oko 85% slučajeva akutnog bronhitisa posledica je virusnih infekcija, dok bakterije dovode do sekundarne infekcije sluznice bronhija i uzrokuju pogoršanje stanja, naročito kod hroničnih bolesnika.
Najčešći virusi koji dovode do akutnog bronhitisa su virus gripa A i B, parainfluenca, ređe coronavirus, adenovirus i rhinovirus. Od bakterija su najčešće Mycoplasma pneumoniae, Streptoccocus pneumoniae, Haemophylus influenzae, Moraxella catarrhalis i Bordetela pertusis.
Dijagnoza se uspostavlja pre svega klinički, jer ne postoje specifični dijagnostički testovi. Kod postavljanja dijagnoze treba isključiti sve druge uzroke kašlja (npr. lekovi, upotreba duvana).
Razlikovanje akutnog bronhitisa od infekcija gornjih disjanih puteva, u prvih nekoliko dana bolesti je teško, a ako kašalj traje duže od pet dana, ukazuje na akutni bronhitis.
Pored kašlja koji traje dve do tri nedelje, simptomi su: zapušen nos, promuklost, bol iza grudne kosti, zviždanje u grudima i blago povišena temperatura. U početku bolesti kašalj je suv, nadražajan, a posle prelazi u produktivan, sa bistrim ispljuvkom. Prisustvo svih ovih simptoma lekaru jasno ukazuje na problem pa rendgenski snimak pluća kao ni bakteriološki i serološki testovi i analize ispljuvka nisu neophodni, osim kod starijih pacijenata ili kod pacijenata sa oslabljenim imunitetom, hroničnim opstruktivnim bolestima pluća, srčanim i malignim oboljenjima.
Kod pacijenata sa akutnim bronhitisom, lečenje je simptomatsko. Savetuje se uzimanje paracetamola, nesteroidnih antiinflamatornih lekova ili nazalnih dekongestiva, uz mirovanje, povećan unos tečnosti, kao i prestanak pušenja. Veoma često se pribegava lečenju antibioticima, iako to nije neophodno.
Pored akutnog postoji i hronični bronhitis, koji se još naziva i bolest pušača. Pod njim se podrazumeva svakodnevno učestalo iskašljavanje. U osnovi je to iritacija disajnih puteva dimom ili drugim supstancama koje se udišu, pa respiratorni sistem reaguje uvećanjem submukoznih žlezda i pojačanim lučenjem sluzi. To lučenje predstavlja odbrambeni mehanizam sistema organa za disanje.
Terapija kašlja
Terapija kašalja, u zavisnosti od stadijuma bolesti i vrste kašlja može da bude usmerena na kontrolu kašlja ili na iskašljavanje (kod produktivnog kašlja).
Antitusici tj. lekovi protiv suvog kašlja, sve ređe se koriste i daju se kada kašalj izaziva nelagodnost, iscrpljuje, onemogućava spavanje i remeti normalne dnevne aktivnosti.
Lekovi za suzbijanje kašlja mogu da imaju:
• centralno delovanje (kodein, morfin i sintetski preparati). Kod teškog kašlja se koristi kodein ili derivati kodeina (opioidni antitusici). On je prototip i jedan od najboljih antitusika, ali zbog velikog potencijala zavisnosti retko se koristi. Deca do prve godine ne smeju da piju ove lekove jer nemaju razvijen refleks kašlja. Sintetski preparat butamirat, nije morfinske strukture, ne izaziva zavisnot, nema neželjena dejstva i male je efikasnosti.
• periferno dejstvo (smanjuju nadražaj sluznice na kašalj) Tradicionalno se koristi sirup belog sleza, čija sluz oblaže ždrelo i sprečava nadražaj na kašalj. Uglavnom se koristi kod dece.
Disajni putevi, putem refleksa kašlja pokušavaju da se oslobode viška sluzi iskašljavanjem, ali ponekad to nije moguće pa se u terapiji koriste ekspektoransi.
Ekspektoransi su lekovi koji podstiču i ubrzavaju uklanjanje bronhijalne sluzi iz disajnih puteva. Dele se na sekretolitike (ekstrakt bršljena, jagorčevine, timijana, etarska ulja bor, anisa, eukaliptusa…) i mukolitike (acetilcistein, karbocistein, bromheksin). Najbolji mukolitik je voda.