Kondilomi,polne bradavice, su veoma neprijatna virusna i polno prenosivu bolest.
Veoma su neprijatni zbog teškog lečenja, gotovo nemogućnosti da se potpuno uklone, kao i mogućnosti da pređe u kancer.
HPV se prenosi seksualnim putem čak i blagim dodirom dve sluzokože, kao i vertikalnom transmisijom sa majke na dete gde novorođenče često biva inficirano i dobija laringealne papilome (kondilomi u grlu). Osim polnih sluzokoža u teoriji su opisani i kondilomi na usnama i u usnoj duplji kao posledica oralnog seksualnog odnosa sa zaraženom osobom ali je ova pojava u praksi dosta retka. Moguće je i širenje kondiloma po telu, tj. prenošenje virusa sopstvenim rukama sa svojih bradavica na neinficirana mesta.
Smatra se da osoba koja je jednom zaražena kondilomima nikada ne može potpuno da se oslobodi virusa već samo posle lečenja gubi manifestacije istog, dakle virus je prisutan ali celularna imunost mu ne dozvoljava da se ispolji u vidu bradavica.
Nalaze se najčešće u anogenitalnoj regiji, kod muškaraca na prepucijumu, frenulumu, sulcusu coronariusu penisa, na orificijumu uretre (otvor uretre) a kod homoseksualaca na penisu, anusu i donjem delu rektuma (dokle dospeva polni organ pri penetraciji). Kod žena se najčešće nalaze na zadnjem zidu vestibuluma vagine, velikim i malim usnama, perineumu, ređe u vagini i portio vaginalis uteri.
Preobražaj kondiloma u rak grlića materice najčešći je kod žena kojima ova bolest i zadaje najviše problema zbog teške pristupačnosti bradavica za lečenje, inficiranosti kanala kroz koji prolazi beba i činjenice da posto su kondilomi bezbolni dugo budu neprimećeni u dubini vagine.
Lečenje
Lečenje kondiloma je individualno. Može biti iscrpljujuće i dugotrajno, neretko uključuje hiruršku intervenciju, a može biti i kratko i bezazleno. Ako se bradavice nalaze na površini polnih organa i ako nisu veće od zrna graška moguće ih je lečiti tzv. krioterapijom odnosno “spaljivanjem” tečnim azotom. Ova metoda je bezbolna i ponavlja se na svaka 3-4 dana do nestanka bradavica kada se radi test sirćetnom kiselinom radi provere preostalih mikrolezija.
Nekada je dovoljno 2-3 puta otići na terapiju tečnim azotom i sve promene nestanu a nekada lečenje potraje i do godinu dana, pa se savetuje apstinencija od svakog polnog kontakta tokom lečenja jer bilo koje trenje inficiranog mesta dovodi do rasipanja virusa.
Metoda za nešto upornije, takođe spoljne kondilome je 0.5% rastvor podophilotoxina (podomin), tečnosti koja se stavlja na bradavicu. Koriste se i rastvori trihlorsirćetne kiseline kao i 5-fluoracil krem. Laser je dobar metod kojim se uglavnom rešavaju unutrašnji kondilomi -vaginalni i rektalni.
Sve navedene metode leče samo manifestacije HPV a ne bave se uzrokom, samim virusom. Novija istraživanja su u smeru pravljenja vakcine i korisćenja interferona lokalno u terapiji kondiloma.