Ove nesnosne i uporne infekcije mogu da budu pravo prokletstvo detinjstva. Okanite se antibiotika! Okrenite se probioticima, prirodnim sredstvima za jačanje imunološkog sistema, koji mogu da budu manje toksični, a delotvorniji od antibiotika u lečenju ušnih infekcija.
Infekcije uha su jedna od najčešćih bolesti detinjstva i jedna od najnezgodnijih za lečenje. Sve donedavno, pedijatri su rutinski prepisivali antibiotike za ušne infekcije, ali ta vremena su prošla. Nekontrolisana upotreba antibiotika podstakla je razvoj novih i zaraznijih oblika bakterija otpornih na antibiotike koje je vrlo teško pobediti. Zapravo, u mnogim slučajevima, antibiotici više uopšte ne deluju i mogu i da produže trajanje infekcije.
Proučavajući decu sa akutnim upalama srednjeg uha, dva holandska lekara su upoređivala efekte antibiotske terapije sa efektima odsustva bilo kakve terapije. Njihovim ispitivanjem bilo je obuhvaćeno 3047 dece, od toga je njih 1680 dobijalo antibiotike, a 1367 nije dobijalo nikakvu terapiju. Rezultati su bili zapanjujući. Učestalost ponavljanja infekcije bila je gotovo tri puta veća kod dece koja su od prvog dana dobijala antibiotik, u odnosu na decu koja ga nisu dobijala! U slučajevima u kojima je terapija antibioticima započeta nakon osmog dana infekcije, stepen učestalosti ponavljanja bio je skoro jedan i po put veći. Drugim rečima, terapija antibioticima ne skraćuje proces bolesti – štoviše, može čak i da ga produži. Istraživači su zaključili da antibiotici treba da budu davani samo za slučajeve kada su prisutne komplikacije i da je njihova primena delotvornija ukoliko se malo odloži u odnosu na sam početak infekcije i ukoliko se ne uzimaju često.
U jednom drugom ispitivanju, pokazalo se, opet, da antibiotici deluju samo kod 14 procenata dece kojima su davani zbog upale srednjeg uha i tečnosti. Kao rezultat ove pionirske studije, Američka pedijatrijska akademija promenila je svoja uputstva za lečenje ušnih infekcija i sada preporučuje pedijatrima da pričekaju i do četiri meseca pre nego što započnu lečenje infekcija uha, da bi dali šansu organizmu da sam obavi taj posao. Ukoliko se upala i tečnost ne povuku u tom roku, ili dođe do slabljenja sluha, tek tada se lekarima savetuje da se odluče za terapiju nekim od antibiotika ili hiruršku intervenciju.
Evo nekih prirodnih sredstava za lečenje koji mogu da pripomognu majci prirodi da pobedi u borbi protiv infekcije uha.
Ehinacea — Ovaj cvet, koji u izobilju raste širom Severne Amerike, američki Indijanci su visoko vrednovali zbog njegovih medicinskih kvaliteta. Još davno su lekari u Americi spoznali vrednost ehinacee, naročito kada je reč o lečenju infekcija. Nemačka proučavanja, vršena od pedesetih do osamdesetih godina prošlog veka, potvrdila su fantastična lekovita svojstva i antivirusni potencijal ove biljke.
Ehinacea se bori protiv infekcije akcijom prirodnih antibiotika koji se dobijaju iz njenog korena ili lista. Ima blaži učinak na organizam nego veštački antibiotici, ali sa malobrojnim ili nikakvim nuspojavama. Za razliku od antibiotika, koji deluju tako što uništavaju napadačke organizme, ehinacea podstiče telesni imunološki sistem, naš prirodni mehanizam za odbranu od bolesti. Ona je probiotik, to jest, za život, ona pojačava našu sposobnost da se izborimo sa bolešću, jačajući u tom procesu naš organizam. Sve veći broj pedijatara se sada prilikom lečenja nazeba i infekcija uha kod dece okreće ehinacei, zbog njenih antiinflamatornih i antiinfektivnih svojstava.
Beli luk —Ulje belog luka, popularni narodni lek za bolove u ušima, odskora se ponovo koristi. Nekoliko kapi ulja iz kapsule belog luka nakapa se na mali tampon vate, stavi u uho – i bol nestaje. (Nemojte da koristite kapi za uši ako vaše dete ima hirurški implantirane ušne kanale, pre nego što odete kod lekara, zato što ulje smeta lekaru da dobro vidi bubnjić).
Acidofil — Ova „prijateljski nastrojena bakterija”, koja se nalazi u kiselom mlijeku sa aktivnim živim kulturama, prodaje se u vidu kapsula i tečnosti. Može da pojača imunološku reakciju, pomažući organizmu da odbije napad virusa i bakterija.