Profesor dr Đorđe Radak, iz „Dedinja“, o jednoj od najrasprostranjenijih vaskularnih bolesti: Hronično oboljenje vena, na bazi venske tromboze i inflamacije, postoji kod svake osme osobe srednjih godina
PROŠIRENE vene na prvi pogled deluju kao estetski problem, ali su, u stvari, mnogo više od toga – venska oboljenja spadaju u najrasprostranjenije bolesti današnjice. Glavni krivac je savremeni način života, sa nedovoljno kretanja i mnogo stajanja i sedenja. Kult lepog tela doveo je dotle da sve više osoba, mahom žena, ima kompleks inferiornosti zbog ružnih, venama išaranih nogu.
Proširene vene – varikoziteti različitog stepena, znatno otežavaju život svakoj drugoj ženi i svakom četvrtom muškarcu, kaže, u intervjuu za „Novosti“, profesor dr Đorđe Radak, direktor Klinike za vaskularnu hirurgiju Instituta za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“ i dopisni član SANU.
VIŠAK KILOGRAMA *
Šta dovodi do proširenja vena?
– Dugotrajno opterećenje, koje otežava normalnu vensku cirkulaciju, javlja se u slučaju gojaznosti, kod osoba čija profesija zahteva dugotrajno stajanje i sedenje, zbog dugotrajne smanjene mobilnosti ili imobilizacije zvog drugih bolesti. Nije zanemarljiv ni procenat venskih insuficijencija uzrokovanih lošim navikama kao što su previsoke potpetice, tesna odeća…
* Koliko su česte komplikacije bolesti vena?
– Muškarci ne pate toliko zbog estetike, ali često imaju zapaljenje vena sa otečenim nogama u vrlo zapuštenom stanju, sa teškim posledicama po zdravlje. Hronično oboljenje vena, na bazi venske tromboze i inflamacije, postoji kod svake osme osobe srednjih godina. Venski ulkus, kao najozbiljnija komplikacija dugotrajne i zapuštene hronične venske bolesti, javlja se kod oko jedan odsto stanovništva.
* Koji su uzroci venskih oboljenja?
– To su prvenstveno sklonost i nasledni faktori, venska staza zbog dugotrajnog opterećenja stajanjem i naprezanjem, slabost (insuficijencija) venskih zalistaka, najčešće urođeno oštećenje venskog zida, sklonost ka trombozi (hiperkoaguabilnost krvi) i tako dalje. Zato se oboljenja vena mogu nazvati „civilizaciskom bolešću“ našeg vremena. Antibebi pilule sadrže kombinaciju estrogena i gestagena. Ovi hormoni simuliraju u organizmu žene stanje slično početnoj trudnoći. Uzimanje ovih pilula povećava sklonost ka venskim trombozama, uticajem na koagulacioni sistem. Osim toga, estrogen može da izazove povećani elasticitet (rastegljivost) venskog zida. Tako se razvija venska staza sa otokom, osećajem težine i zamora u nogama. Ove smetnje su češće kod žena koje su već imale proširene vene.
* Kod žena sve ima i dodatnu, estetsku dimenziju?
– Oboljenja vena obično se pojavljuju sa bezazlenim simptomima. Večernji otok potkolenica i stopala, osećaj težine i napetost u listovima, posle dužeg stajanja i sedenja, često je prva, nespecifična najava mogućih problema sa venama. Ovakvi znaci upozorenja, međutim, najčešće se ignorišu. Tek pojava vidljivih proširenih vena (varikoziteta) uključuje alarm. Čak i tada se problem pogrešno posmatra, prvenstveno kao kozmetski nedostatak, a ne kao oboljenje. Posle višegodišnjeg perioda ignorisanja bolesti obično se javljaju komplikacije (tromboflebitis, flebotromboza sa mogućom plućnom embolijom, dermatološke posledice hronične venske staze i, na kraju, venska ulceracija). U ovoj fazi se susret sa lekarom više ne može odložiti, ali su mogućnosti za izlečenje bitno smanjene. Klinička slika u većoj meri zavisi od toga da li je zahvaćen površinski ili duboki venski sistem.
MOĆ ULTRAZVUKA *
Koje su mogućnosti savremene ultrazvučne dijagnostike?
– To je, pre svega, precizno definisanje poremećaja u dubokom venskom sistemu (duboka venska tromboza, neadekvatna funkcija zalistaka). Zatim, lokalizovanje insuficijentnih konunikantnih vena i razlikovanje primarnih od sekundarnih varikoziteta. Ultrazvučna dijagnostika obezbeđuje da utvrdimo da li je ili nije neophodno invazivno lečenje i, najzad, da planiramo strategiju hirurškog zahvata.
* Da li postoji mogućnost rane dijagnostike venskih bolesti?
– Ultrazvučno ispitivanje pruža mogućnost da se precizno utvrdi poremećaj u nivou dubokog venskog sistema (duboka venska tromboza, neadekvatna funkcija zalistaka) i da procenimo i planiramo eventualno hirurško lečenje. Takozvane insuficijentne komunikantne vene mogu da se identifikuju i markiraju primenom dopler-ultrasonografije. To je i uslov za njihovo precizno rešavanje prilikom operacije. Flebografija je postala nepotrebna jer je dupleks-ultrasonografija bezbolna, jednostavna, jeftina, neinvazivna i pouzdana metoda, koja ne opterećuje pacijenta.
* Da li je moguće lekovima usporiti progresiju bolesti?
– Antikoagulantna terapija sprovodi se u cilju prevencije i lečenja duboke venske tromboze, njenih recidiva i komplikacija (niskomolekularni heparin). Novi venoprotektivni lekovi čuvaju funkciju kapilarne dinamike uz pojačavanje tonusa venskog dela kapilarne mreže, a antiedematozni agensi sprečavaju pojavu otoka. Jedan novi venoprotektivni lek posebno je skrenuo pažnju na sebe. „Detraleks“ je prečišćena frakcija flavonoida. Venoprotektivni lek „detraleks“ koristi se za prevenciju i lečenje početnih oblika venske slabosti, ali i za sprečavanje hroničnih posledica tromboze dubokih vena. Njegova primena ne samo štoa sprečava napredovanje oboljenja venskog zid, otoka i drugih komplikacija venskih oboljenja, već eliminiše i tegobe u smislu osećaja težine, napetosti i bola u nogama usled hronične venske slabosti.
* Šta savetujete mlađim pacijentkinjama koje dolaze sa zahtevom da hirurški reše estetski problem vena?
– Venska oboljenja treba na vreme dijagnostikovati, a širok repertoar medikamentoznih i hirurških terapijskih mera pruža mogućnosti za velika i dugoročna poboljšanja sudbine ovih bolesnika. Lečenje hronične venske insuficijencije zahteva individualno primenjenu kombinaciju: promene stila života, otklanjanje faktora rizika, medikamentoznu terapiju, kompresivnu terapiju, to jest elastične čarape i, ako je neophodno – hirurške metode. Da li ćemo se odlučiti za operaciju, i kakvu, zavisi od mnogih faktora, pre svega stepena izraženosti i prostornosti varikoziteta, dužine trajanja bolesti, ali i životnih uslova i navika i godina. U donošenju odluke, bitnu ulogu igraju, svakako, funkcionalna stanja organa i njihovih sistema i sposobnost za operaciju.
* Koje su novine u tretiranju proširenih vena?
– Odnedavno se varikozne vene mogu lečiti endoluminalnom ablacijom laserom ili radiofrekventnom energijom. Lasersko svetlo iznutra „sprži“ varikoznu venu, koja fibrozira i obliteriše, i time je isključuje iz cirkulacije. Estetski efekat je bolji nego kod standardne operacije varikoziteta, a intervencija se izvodi u lokalnoj anesteziji. Kateter se pozicionira uz pomoć ultrazvučnog aparata, sa dobrim estetskim efektom. Međutim, ove metode ne mogu da se primenjuju u slučaju kad je ranije bilo tromboza površinskih vena. Procedura je kontraindikovana i ako su varikoziteti suviše veliki ili je dugotrajno vensko oboljenje već napravilo velika oštećenja na koži.
BOL VODI POD SKALPEL
* Kad je indikovano operativno lečenje proširenih vena?
– Hiruršku intervenciju preporučujemo ukoliko postoje značajne tegobe kao što su osećaj težine, bol, grčevi i bolna osetljivost. Zatim, ukoliko su prisutni znaci venske staze, pigmentacija, dermatitisi, induracija ili ulkus. Bez hirurgije ne mogu se rešiti ni veliki varikoziteti, a ponekad ni površinski trombofiebitis. Operacija je jedini lek i za spontano krvarenje iz erodiranih variksa, a koristi se i kao preventivna terapija kod mladih bolesnika.