Sve češća ukočenosti leđa, vrata, ramena, hronični umor i drugi simptomi, znak su poruke našeg tela da smo negde nešto „pogrešili“.
Osim klasičnih fizičkih trauma, kao što su nezgodni iznenadni pokreti, incidenti, pad u određenom položaju i mestu i slično, nepravilno držanje tela odnosno posturalni disbalans, svakako je razlog stil života, stres koji se akumulira svakodnevno baš u predelu vrata, pre svega na prelazu između torakalnog i vratnog segmenta.
Nameštanje kičme kad se govori o osteopatiji, prva je asocijacija baš upravo ta, ali i drugih zglobova, ramena, karlice, kuka, kolena itd., odnosno oslobađanja priklještenih živaca, gde tako dolazi do poboljšanja cirkulacije krvi i limfe i ponovnog uspostavljanja ravnoteže u organizmu i ne samo u fizikalnom smislu.
Osteopatija je opširan manualni, dijagnostički i terapeutski postupak, koji se primenjuje sa svrhom da omogući lečenje kad se oštećenja osteo-mišićnih odnosno artikularnih anatomskih sistema,dijagnoziraju i koriguju.
Osteopatija deluje putem ručne metode kojom osteopata utvrđuje izvor tenzija i blokada u telu a koje mogu uzrokovati bol, oslabljenu cirkulaciju, ograničenu i otežanu pokretljivost ili neke druge telesne disfunkcije.
Nakon toga, primenjujući odgovarajuću tehniku, osteopata oslobađa tenzije u tkivu čime se poboljšava cirkulacija i pokretljivost nekih disfunkcionalnih komponenti osteo-mišićnih sistema i čitavog organizma.
Zdravlje je prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije (WHO), stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti.
Zbog toga u evropskim zemljama kod osteopate odlaze i pacijenti prevencije radi.
Osteopatija je metoda koja je vremenski nastala pre kiropraktike i u kojoj počivaju njeni koreni.
Iako obe metode pri tretmanu koriste manuelnu tehniku i holistički pristup, ipak se razlikuju u određenim važnim elementima a pre svega u tome što je osteopatija “kompletnija” holistička integrativna medicina.
Kiropraktika pre svega tretira koštano-mišićni sistem i otklanjanje bolova i disfunkcija određenog segmenta dok je osteopatija usmerena na organizam u celini, pronalazeći i odstranjujući uzroke koji su doveli do bolesti ili poteškoće, a ne samo tretirajući posledice.
Upravo zbog toga se često događa da se osteopatijom leče i razne respiratorne, gastrointestinalne i druge bolesti i poteškoće koje naizgled nisu usko povezane s kostima i zglobovima, što ujedno predstavlja i temeljnu razliku između ove dve metode.
Preporučuje se svim osobama koje imaju probleme ne samo sa zglobovima i mišićima već i sa unutrašnjim organima, sa opštim ne zadovaljavajućim zdravstvenim stanjem, hronični umor, osećaj nedovoljne životne energije, glavobolje, ne zadovoljavajuće relacije i ponašanje sa partnerom ili uopšte u porodici i društveno-socijalnim situacijama; naročito one osobe koje su posetile „sve“ terapeute i lekare ali i dalje imaju nešto „nevidljivo“ što ih muči i nedaje im mogućnost potpunog opuštanja i normalnog življenja.