U 85 posto bolesnika multipla skleroza započinje relapsom, što je u principu naziv za pojavu karakterističnih kliničkih simptoma uzrokovanih upalnom demijelinizacijom središnjeg nervnog sistema (SNS) kojeg čine mozak te vratna i grudna kičmena moždina.
Prva pojava takvih kliničkih simptoma potvrđenih nalazom upalne demijelinizacije u magnetskoj rezonanciji (MR) mozga vratne i/ili kičmene leđne moždine naziva se klinički izolirani sindrom (CIS) – i upravo je on indikativan za razvoj multiple skleroze.
Važno je istaknuti da je pri dijagnostificiranju relapsa općenito važno trajanje kliničkih simptoma od najmanje 24 sata u odsutnosti povišene telesne temperature, odnosno prisutnosti infekcije. Razvoj simptoma može biti nagao, akutan, ili se razvija sporije (subakutan) tokom nekoliko sati ili dana s maksimalnim neurološkim oštećenjem koje nastupa unutar dve do tri nedelje.
Dalji tok bolesti
Najčešće se klinički izolirani sindrom manifestira s nekoliko tipičnih kliničkih manifestacija.
Nakon pojave klinički izoliranog sindroma može doći do spontanog povlačenja neurološkog ispada, u potpunosti ili delomično nakon nekoliko dana ili se simptomi povuku lečenjem visokim kratkotrajnim doza ma kortikosteroida, a u slučaju nedelotvornosti ponovljene doze kortikosteroida primenjuje se plazmafereza što dovodi do potpune ili delimične normalizacije neurološkog nalaza. Kod nekih bolesnika lečenje relapsa ne dovodi do potpunog oporavka neurološkog ispada već zaostane oštećenje tokom nekoliko nedelja, meseci, a ponekad i godinama.
Najčešće se klinički izolirani sindrom manifestuje s nekoliko tipičnih kliničkih manifestacija, a to su optički neuritis (ON), parcijalni transverzalni mijelitis, simptomi moždanog debla/malog mozga te kortikalni simptomi (tj. simptomi velikog mozga i moždanih hemisfera).
Vrtoglavice su kod bolesnika s multiplom sklerozom takođe uzrokovane upalnim demijelinizacijskim oštećenjem moždanog debla. Karakteristična je pojava dugotrajnije rotacijske vrtoglavice uz osećaj mučnine i/ili povraćanja. Ponavljajuće rotacijske vrtoglavice kraćeg trajanja takođe mogu biti uzrokovane demijelinizacijskim oštećenjem moždanog debla, tu su diferencijalno dijagnostičke dileme značajno veće, i to prema položajnim vrtoglavica u sklopu benigne naglo (paroksizmalno) nastalim položajnim vrtoglavicama (BPPV) koje uzrokuje pomak kristala (otokonija) u polukružne kanaliće srednjeg uha. Diferencijalna dijagnoza važna je i spram postinfekcijske upale vestibularnog živca odgovornog za prenos nervnih impulsa koji kontrolišu ravnotežu (neuronitis vestibularis), zatim diferencijacija prema Menierovoj bolesti i drugo.
Iako se nestabilnost u hodu i stajanju u relapsu karakterističnom za multiplu sklerozu obično javlja oštećenjem sveza između moždanog debla i malog mozga, može se javiti i oštećenjem hemisfera malog mozga. Neravnoteža se klinički manifestuje nesigurnim hodom i nesigurnosti, titubacijom u stojećem stavu, hodom na širokoj osnovi i neretko se komplikuje padovima.
Poremećaj koordinacije na ekstremitetima manifestuje se poremećajem pravilnih koordiniranih kretnji pri ispitivanju ciljanih kretnji prst nos, prst ispitivača nos ispitanika ili pokusom doticanja kolena jedne noge petom druge noge i nakon toga izvođenje kretnje petom niz potkolenicu od kolena do stopala. Javlja se prebacivanje ili podbačaj kretnje pri doticanju cilja koju nazivamo dismetrija. Karakteristična je i pojava tremora pri dosizanju cilja – tzv. intencijski tremor na rukama i /ili nogama pri pokusu doticanja kolena nogom, ili nosa prstom. Pri klizanju nogom po potkolenici takođe se javlja nesigurnost i nepravilnost izvođenja kretnje. Simptomi nastaju u upalnim oštećenjima malog mozga.
PROČITAJTE VIŠE:
- Lečenje multiple skleroze prirodnim putem
- Lečenje multiple skleroze lanenim uljem
- Spasite se ovih sparina uz ove savete
- Zdravstvene prednosti ulja šargarepe
- Evo kako do savršene kože