Rosacea je hronično obolenje lica koje se javlja najčešće u srednjem životnom dobu i kod starijih osoba, a manifestuje se crvenilom (eritemom), trajno proširenim kapilarima (telangiektazijama) te manje ili više izraženim aknama.
Obolenje se obično manifestuje u trećoj ili četvrtoj deceniji života, mada se prvi put može javiti u adolescenciji ili starosti.
U Evropi od ovog oboljenja boluje oko 0,5 – 1% odraslih osoba, češća je kod osoba svetle puti. Rozacea nije stanje životne ugroženosti, ali ima značajan uticaj na kvalitet života.
Veliki broj pacijenata sa rozaceom ima smanjeno samopouzdanje, oseća se neprijatno i frustrirano, te smatraju da im bolest negativno utiče na profesionalne aktivnosti i društveni život.
Dok se incidenca pojave rozacee oštro penje kako ljudi ulaze u osetljivu dob, mnogi pogrešno misle da je to samo problem puti lica koji će se rešiti sam po sebi, ali stanje obično postaje gore ukoliko se ne leči. Najviše zabrinjava činjenica da samo mali procenat obolelih shvata da im je potrebna medicinska pomoć da zaustave progresiju bolesti i ublaže simptome.
Prvi simptomi rozacee uključuju često i intenzivno širenje površnih krvnih sudova lica. Ovo crvenilo koje je u početku prolazno, tzv. ‘flushing’, vremenom postaje trajno, a javljaju se telangiektazije i akne. Prisutnost jednog ili više navedenih znakova, najmanje 3 meseca, distribuiranih na centralnom delu lica ukazuju na rozaceu. Simptomi na koje se pacijenti najčešće žale su peckanje ili žarenje, suvoća, otok.
Rosacea se razvija postepeno. Nakon godina prolaznog, prolongiranog crvenila i žarenja lica, kod većine pacijenata promene na licu se razvijaju u vaskularni stadijum rozacee, razvijajući trajno crvenilo.
Mnogi pacijenti ostaju stabilni u vaskularnom stadiju, nikad se ne razvijaju teže manifestacije udružene sa napredovanjem rozacee.
Ipak, kod određenog broja pacijenata, u toku nekoliko godina razvije se inflamatorni stadijum, koji je karakterisan obostranim, simetričnim rasporedom akni i telangiektazija.
U poodmaklom, nelečenom stadijumu, mogu se javiti promene na nosu u vidu zadebljanja zbog nepravilnog uvećanja zahvaćenih tkiva i hipertrofije lojnih žlezda sa posledičnim prekomernim nakupljanjem loja (sebuma). Proces najčešče zahvata nos (rhinophyma) i javlja se gotovo isključivo kod muškaraca.
Kod određenog broja pacijenata mogu se javiti i promene na očima koje se identificiraju kao suzenje, crvenilo konjunktive, hordeolum (ječmir) i kao simptomi slični senzacijama kod prisutnosti stranog tela u oku (žuljanje, peckanje, žarenje, svrab, suvoća, fotosenzitivnost, zamućen vid, smanjena oštrina vida).
Tačan uzrok rozacee još uvijek nije poznat. Mnogi faktori mogu doprineniti razvoju ovog obolenja. Ovo uključuje faktore kao što su genetska predispozicija, razna obolenja probavnog trakta, seboreja, UV zračenje, endokrina obolenja, vitaminska deficijencija, mikrocirkulatorni poremećaji ili psihogeni faktori.
Česta je udruženost rozacee sa probavnim simptomima kao što su gastritična hiperhlorhidrija i dispepsija (žgaravica, nadutost, regurgitacija, mučnina, povraćanje). Stoga se jednim od mogućih uzroka obolenja kod pacijenata sa rozaceom i gastrointestinalnim tegobama smatra i bakterija Helicobacter pylori, pogotovo kod inflamatorne forme rozacee.
Ovakvim pacijentima potrebno je uraditi test na H. pylori i sprovest odgovarajuću terapiju za eradikaciju ove bakterije iz želudca, što dovodi i do poboljšanja simptoma rozacee.
Prvi i najvažniji korak u tretmanu rozacee je izbegavanje situacija i izlaganja faktorima koji mogu izazvati naglo pojavljivanje crvenila. U prvom redu to je izlaganje suncu te se pacijentima savetuje da obavezno nanose na lice neiritirajuće fotoprotektore. Faktor zaštite treba da bude najmanje 15.
Takođe se savetuje da, koliko je to moguće, izbegavaju stresne situacije kao i začinjenu hranu, tople napitke i alkoholna pića.
Posebna pažnja se mora usmeriti na negu kože lica koja mora biti ograničena na upotrebu samo onih kozmetičkih preparata koji su nekomedogeni, neiritirajući i hipoalergeni.
U lečenju se koristi niz preparata, zavisno od stepena obolenja.
Antibiotici se tradicionalno smatraju prvom linijom terapije, a od preparata koji se nanose na kožu od nekoliko nedelja do nekoliko meseci najčešće se koristi metronidazol. Važno je terapiju sprovoditi dovoljno dugo da bi se održao postignuti terapeutski efekat.
Navedena terapija nema uticaja na telangiektazije te se za uklanjanje tih promena može upotrebiti argon laser ili krioterapija.
Vaskularni laseri emituju specifične talasne dužine svetlosti usmerene na tanke vidljive krvne sudove neposredno ispod kože. Toplina iz laserske energije dovodi do kolapsa tih krvnih sudova. Najnovije generacije vaskularnih lasera ne izazivaju modrice, ali mogu uzrokovati crvenilo i minimalan edem koji traje oko 24-48 sati.
Intenzivna pulsna svetlosna terapija se koristi za tretman perzistentnog eritema, uništavajući dilatirane krvne sudove multiplom talasnom dužinom svetlosti. Oba tretmana, laserski i intenzivnom svetlošću, traju 15-30 minuta i ponavljaju se u razmaku od 6-12 nedelja.
Rozacea je obolenje koje se ne može izlečiti, ali se adekvatnom terapijom može dugo vremena odlagati nastanak teže kliničke forme.
Ključ kontrole rozacee je rana dijagnoza i intervencija. Sve osobe sa mogućim znacima rozacee trebalo bi da se podvrgnu dermatološkom pregledu i laboratorijskom ispitivanju zbog pravovremene dijagnoze i adekvatne terapije, u cilju izbegavanja razvijanja nepovratnih promena.