Pacemaker (engleski naziv za srčani elektrostimulator) predstavlja uređaj koji oseća srčane impulse te po potrebi šalje električne impulse radi aktivacije srčanog mišića i održavanja normalnog srčanog ritma. Razlikujemo privremene pacemakere za lečenje prolaznih poremećaja ritma i one trajne za lečenje postojanih poremećaja ritma.
Pacemaker se sastoji od generatora koji se ugrađuje pod kožu te elektroda koje se putem vena postavljaju u srčane šupljine.
Pacemaker se sastoji od generatora koji se ugrađuje pod kožu te jedna ili više elektroda koje se putem vena postavljaju u srčane šupljine. Delimo ih na jednokomorne (stimulacija jedne srčane šupljine, najčešće desne komore), dvokomorne (dve srčane šupljine) te trokomorne ili uređaje za resinkronizaciju srca. Posebna skupina su srčani kardioverter-defibrilatori koji u sebi takođe sadrže i funkciju pacemakera. Dok se jedno- i dvokomorni pacemakeri srca koriste u lečenju bradiaritmija, uređaji za srčanu resinkronizaciju se koriste za lečenje bolesnika sa srčanim zatajenjem.
Indikacije tj. preporuke za ugradnju trajnog srčanog pacemakera reguliše se smernicama koje donosi Evropsko kardiološko društvo svakih nekoliko godina. Pacemakeri se koriste pogotovo u lečenju bradiaritmija, tj. usporenog srčanog ritma. Najčešće indikacije uključuju simptomatske bolesnike s atrijskom fibrilacijom i sporim ritmom srčanih komorama, bolesti sinusnog čvora i potpunim atrioventrikularnim blokom.
Postupak ugradnje
Radi ugradnje trajnog pacemakera pacijent mora biti primljen u bolnicu. Ugradnja trajnog pacemakera srca radi se ili u hirurškoj sali ili u sali za elektrofiziologiju i/ili implantacije pacemakera. Pre same procedure ordinira se jedna doza antibiotika za prevenciju infekcije. Procedura se izvodi u lokalnoj anesteziji uz primenu blage sedacije. Pacemaker se uglavnom ugrađuje potkožno u gornjem delu grudnog koša – iznad grudnog mišića, a ispod ključne kosti. Važno je napomenuti da se pacemaker većinom ugrađuje na “nedominantnu stranu”(dakle kod dešnjaka levo, a kod levaka desno).
Po završteku pripreme lože (mesta) za pacemaker, elektrode se putem podključne vene pod kontrolom rentgenskog uređaja postavljaju u srce. Broj i mesta postavljanja elektroda zavisi od vrste uređaja te od same indikacije za elektrostimulaciju. Na kraju se elektrode spajaju s pacemakerom, a rana se zatvara. Odmah nakon ugradnje potrebno je sprovesti programiranje uređaja, a sutradan je potrebno učiniti rentgensku pretragu srca i pluća (radi uvida u položaj elektroda) te dodatno testiranje pacemakera. Po završetku ugradnje konci se vade za 7-14 dana, a bolesnik se naručuje na redovne kontrole uređaja.
Moguće komplikacije
Premda vrlo retke, najčešće komplikacije koje se javljaju tokom ili nakon ugradnje su pneumotoraks, hematom ili infekcija rane.
Kao i drugi invazivni postupci, ugradnja srčanog pacemakera srca povezana je s određenim komplikacijama. Najčešće komplikacije koje se javljaju tokom ili nakon ugradnje pacemakera srca su pneumotoraks (kolaps pluća zbog vazduha u pleuralnoj šupljini) u oko 1 posto slučajeva te hematom i/ili infekcija rane u manje od 1 posto slučajeva. Po završetku ugradnje se retko može dogoditi pomak elektroda, što zahteva ponavljanje procedure i ponovno postavljanje elektroda. U svakom slučaju, kod svih indikacija (pogotovo značajnih bradikardija uz izraženost simptoma) korist od srčanog pacemakera je znatno veća nego što su to potencijalni rizici.
Šta nakon ugradnje pacemakera?
Bolesnici s pacemakerom mogu koristiti većinu električnih uređaja u domaćinstvu, međutim važno je da su uređaji ispravni i izolovani.
Svrha ugradnje srčanog pacemakera jeste uklanjanje simptoma i smanjenje rizika od zastoja rada srca. Samim tim, određeno vreme nakon ugradnje pacemakera srca bolesnik se može vratiti svom uobičajenom načinu života. Prvih mesec dana se preporučuje izbegavanje naglih i pokreta ruku i ramena na stranu gde je ugrađen pacemaker srca. Bolesnici mogu koristiti većinu električnih uređaja u domaćinstvu, međutim važno je da su uređaji ispravni i izolovani. Bolesnici s pacemakerima u principu mogu upravljati vozilom (nakon dozvole lekara), kao i koristiti mobilne telefone. Ipak, ne preporučuje se da nositi mobilni telefon direktno iznad pacemakera. Detalji o korišćenju raznih uređaja su opisani u uputstvu o pacemakeru koja se dobija nakon ugradnje, a važno je slediti i savete svog lekara kardiologa.
Nikola Pavlović, dr. med., kardiolog specijalista