Za pravilan razvoj deteta veoma je važno da mu stvorimo topao i prijatan dom i da ga znamo pravilno vaspitavati. Možemo slobodno reći da je porodica prva škola za život u kojoj dete stiče osnovno znanje o ljudima, o njihovim međusobnim odnosima i o životu i njegovim problemima.
Tu stiče prva iskustva koja će kasnije u životu primeniti. Zato je i vaspitanje dece u porodici jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka svakog člana porodice.
Najčešće i najteže greške u vaspitanju dece su kod popustljivog vaspitanja ili maženja. Razmaziti dete ne znači često ga milovati i pokazivati mu ljubav i nežnost, već preterano mu pomagati i posluživati te umesto njega, obavljati sve one zadatke koje ono može već samo izvršiti.
Razmažena deca vrlo brzo pokazuju posledice maženja. Postaju samovoljna, nesamostalna, sebična, preosetljiva, a često i asocijalna jer ih ne puštaju u društvo vršnjaka. Beže od sistematskog rada, izbegavaju dužnosti i uvek traže ko će ih umesto njih izvršavati.
Takva deca mogu trpeti i od raznih neuroza, npr. noćnog straha, noćnog mokrenja u krevet, mucanja i sl.
PRESTROGO VASPITANJE
Kad roditelji izgube strpljenje s razmaženim i hirovitim detetom, često prelaze na strogoću, uvereni da će se stanje popraviti. Strogo ili autoritativano vaspitanje primenjuju i oni odgajatelji koji žele brzo, i bez razmišljanja postići poslušnost kod deteta, a i oni koji svoje dete ne vole jer im predstavlja teret, pa su prema njemu nestrpljivi i nasilni.
Strog odgajatelj dete teroriše, zastrašuje, pa i fizički zlostavlja. Uz to je sklon da detetu prebacuje njegove mane i greške, viče na dete i nadzire svaki njegov pokret. Na takavo vaspitanje dete može reagovati na dva načina. Ili se otvoreno suprostavlja odgajatelju, tj. prkosi mu i svađa se s njime, ili zauzima naoko pasivan stav iza kojeg se krije neprijateljstvo i nepoverenje prema odgajatelju.
Strogo i grubo vaspitavana deca izmišljaju razna obrambena sredstva da bi izbegli kaznu i neprilike. Takvo je sredstvo npr. laž, lukavstvo,osveta itd. Osim toga, grubo vaspitavana deca postaju i sama gruba, neprijatna, otresita, bezobzirna i okrutna.
Kod lošeg vaspitanja retko nalazimo samo jednu vaspitnu grešku, već se vaspitne greške obično kombinuju. Tako, uz maženje ili suviše strog postupak, vidimo još i neprestano zanovetanje, međusobno upoređivanje dece ili čas popustljiv, čas strog, čas pratan, a čas hladan stav prema detetu.
POSLEDICE NEISPRAVNOG VASPITANJA vide se već u detinjstvu. Pogrešno vaspitanje obeshrabruje dete, čini ga nesamostalnim, koči njegov osećaj za zajednicu i dovodi do toga da izbegava dužnosti i rad.
USPEH U VASPITANJU postići ćemo samo onda ako smo samokritični prema svojim vaspitnim greškama, ako u dete imamo poverenja i ako ga volimo.