Lečenje parkinsonove bolesti je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. U lečenju je potrebno pristupiti svakom bolesniku individualno, u zavisnosti od doba i stepena težine bolesti, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života. Važna je rana dijagnoza bolesti, uzimanje specifičnih lekova, način ishrane, fizička aktivnost.
Lečenje je veoma uspešno u ranom stadijumu, kada je simptome moguće kontrolisati jednim lekom. U uznapredovaloj fazi bolesti potrebna je kombinacija više lekova različitog mehanizma delovanja. Za postizanje odgovarajuće doze potrebno je postupno titrirati duži vremenski period.
Lečenje parkinsonove bolesti uz primenu lekova uključuje i nefarmakološke mere (fizička aktivnost, ishrana, grupe za podršku obolelima).
Osnovni lekovi u terapiji PB su agonisti dopamina i levodopa.
Dopaminski agonisti (bromokriptin, apomorfin, pramipeksol, ropinirol) –direktno stimulišu rad receptora i zamenjuju ulogu dopamina u mozgu. U ranoj fazi bolesti uzimaju se kao monoterapija, a kasnije u kombinaciji s levodopom, pojačavajući dejstvo terapije.
Levodopa je jedan od najdelotvornijih lekova. Podiže nivo dopamina, supstance koja nedostaje u mozgu obolelih.
COMT inhibitor (entkapon)-blokira razgradnju levodope pre nego što uđe u mozak. Uzima se samo zajedno sa levodopom, pa značajno pojačava njeno dejstvo.
Hirurško lečenje i/ili ugradnja stimulatora primenjuju se samo kod bolesnika koji su razvili nekontrolisane pokrete koji se ne mogu uspešno lečiti lekovima.