Kratkovidost ili miopija (miopia) je stanje kod kojeg zraci svetla padaju u fokus ispred mrežnjače, umesto na nju, zbog čega kratkovidi žmure pokušavajući dobiti oštru sliku predmeta. Kratkovidi ljudi udaljene predmete vide zamućene, a na blizu vide relativno dobro. Znak kratkovidosti je, dakle, nemogućnost jasnog gledanja udaljenih predmeta kao što je TV, bioskop ekran, ploča u učionici ili objekti ispred automobila pri vožnji. Kratkovidost pogađa ljude između 6 i 40 godina. Nakon 45. godine kratkovidost se smanjuje, tj vid se poboljšava.
Tri su faktora koja određuju fokusiranje oka:
- rožnjača
- sočivo
- dužina oka
Rožnjača, prozirni prednji deo oka, lomi 70-80% vazduha svetla koje ulaze u oko. Sočivo lomi 20-30% vazduha. Dužina oka takođe je važna za fokusiranje. Ako je oko predugo, fokus svetla pada ispred mrežnjače i nastaje kratkovidost. Obrnuto je slučaj s dalekovidnošću – ako je oko prekratko, fokus vazduha svetla je iza mrežnjače.
Prema visini kratkovidosti može se podeliti na:
1. nisku: do -3 dpt (dioptrije)
2. srednju: od -3.25 do -8 dpt
3. visoku: od -8.25 pa naviše
Može se takođe podeliti prema uzroku na:
- Lomnu: pri jačoj zakrivljenosti rožnjače
- Osnu: kada je veća očna osa od 24 mm
- Indeksna: kod prejakog indeksa prelamanja svetlosti u sočivu, staklastom ili očnoj vodici
- Akomodacijska: kad postoje akomodacijski grčevi
Po kliničkom toku kratkovidost može biti:
- Dobroćudna
- Zloćudna
Dobroćudna kratkovidost se još naziva i školska, javlja se obično od 6-15 godina, ne prelazi -8 dpt i nema komplikacija na mrežnjači ili zilnic. Koriguje se najslabijim staklima koja daju dobar centralni vid. Prejaka korekcija može dovesti do prelaska u dalekovidost s teškoćama akomodacije.
Zloćudna kratkovidost je ređa pojava . Dioptrija se povećava uz naglu ili postupnu pojavu degenerativnih promena na mrežnjači, zilnic, staklastom, bjeloočnici, vidnom nervu. U ovom slučaju važna je prevencija: izabrati odgovarajuće zanimanje kod kojeg se vid duže ne zamara, prikladna ishrana bogata vitaminima, kao i hipokorekcija – korekcija manja od dioptrije kako bi se smanjila akomodacija. Mišljenja kako hipokorekcija pojačava konvergenciju i pospešuje kratkovidost nisu uopšteno prihvaćena. Smatra se kako je mnogo opasnija puna korekcija kojom se postiže jača akomodacija, veće naprezanje oka i pogoršanje degenerativnih komplikacija. Osim ovih preventivnih mera, kod maligne kratkovidnosti se daju i sredstva za širenje krvnih sudova u obliku kapi ili injekcija u oko. Degenerativne promene rešavaju se laserom.
Za određivanje stepena kratkovidosti koristi se niz optometrijskih testove: sijaskopija, fotoskijaskopija, ispitivanje vidne oštrine te korekcijom tako da se na jedno pa na oba oka postavlja niz sočiva radi utvrđivanja najprikladnije dioptrije.
Kratkovidost se rešava nošenjem naočara, kontaktnih sočiva ili hirurškim zahvatom. Zavisno o stepenu kratkovidosti, naočare ili sočiva se trebaju nositi stalno ili samo povremeno, kad se očekuje gledanje na daljinu, npr pri vožnji, gledanju filma, predavanjima itd Kod miopije dioptrija ima negativan predznak. Što je viši broj koji označava kratkovidost, stanje je teže.
Refrakcijski hirurški zahvat može sasvim ukloniti problem ili ga smanjiti. Najčešći postupci sprovode se pomoću lasera.
Postupak fotorefraktivna keratektomija, ili PRK, je lasersko odstranjivanje sloja tkiva rožnjače, čime se poravna rožnica i omogućava zracima svetla fokusiranje bliže mrežnjači.
LASIK (laser assisted in situ keratomileusis) je najčešći laserski zahvat u kojem se izreže mali režanj tkiva na vrhu rožnjače, laserom se odstrani malo rožničnog tkiva i nakon toga se režanj vraća natrag na svoje mesto.
LASEK (laser subepithelial keratomileusis) je relativno nova refrakcijska hirurška tehnika koja kombinuje LASIK i PRK (2). Kao i LASIK, ova metoda koristi ” režanj ” i zbog toga se vid brže oporavlja, manja je bol posle operacije, manja je zamagljenost rožnjače, a epitelne ćelije brže zaceljuju kao kod PRK. Kao kod PRK, ova se metoda obavlja na prednjem delu rožnjače pa nema komplikacija od strane režnja. Zbog toga je ova metoda preporučljiva za pacijente koji imaju značajno viši rizik razvoja komplikacija od strane režnja, kao oni sa malim otvorom vjeđa, duboko položenim očima, distrofijom granične membrane rožnjače te osobe s ekstremno oštrom ili ravnom rožnicom. Ovom metodom se čuva stroma rožnjače (srednji sloj) kod osoba sa tankom rožnicom ili visokom kratkovidnošću, što inače nije osobina LASIK-a. Ova je metoda preporučljiva i osobama čiji posao ili rekreativne aktivnosti nose veći rizik od povreda rožnjače.
Ortokeratologija je postupak nošenja posebnih sočivo koje s vremenom preoblikuju rožnjaču i ispravljaju kratkovidost. Zavisno o težini stanja, ponekad se mogu nositi samo noću. Ortokeratologija je vrlo kontroverzna metoda u zajednici očnih lekara. Dok neki izveštavaju o izvanrednim rezultatima, drugi kažu da je učinak samo privremen.
Novija metoda rešavanje blage miopije je umetanje plastičnog prstena u rožnjaču koji takođe menja njen oblik. Prednost prstena je što se može odstraniti ukoliko se pojave problemi ili prilagoditi ako se promeni dioptrija.