Stres je postao naš svakodnevni pratilac.Toliko smo se saživeli s njim da i ne prepoznajemo da je stalno uz nas. Pogotovu onaj tihi, podmukli ,hronični , koji se stalno šunja i narušava nam zdravlje.Uzroci su mu mnogobrojni:nezadovoljstvo svakodnevnim životom i stalni strah od neizvesnosti. Akutni stres lako prepoznamo, njegovi uzroci su vidljivi i nama i okolini.
Pošto ga prepoznamo tražimo pomoc i trudimo se da što pre prevazidjemo nelagodnost koju nam je stvorio.Kad se nečemu zna uzrok lekar i pacijent se bore sa konkretnim problemom i obično se brzo ,uz pomoć lekova i psihoterapije, nadje rešenje
Sa hroničnim stresom je mnogo teže.Nezadovoljstvo bezperspektivnošcu, besparicom , katastrofičnim prognozama i vestima kojima nas mediji bomberduju, monotonim odnosima u braku,lošim odnosima u porodici, agresivnošcu i mržnjom koje se osecaju na svakom koraku uzroci su hroničnog stresa.Postajemo razdražljivi, uznemireni, dobijamo somatske tegobe : glavobolje, iscrpljenost, malaksalost,nedefinisane mišićne ili tetivne bolove. Reagujemo stomačnim tegobama : gorušicom, nadimanjem, opstipacijom, grčevima u trbuhu. Pritisak nam raste ,imamo srčane tegobe , srce nam lupa ili preskače, gubimo dah ili osećamo pritisak u grudima, ruke i noge su nam hladne, preznojavamo se.
Simptomi hroničnog stresa su karakteristični i za mnoge druge bolesti i teško ih je proglasiti posledicom stresa. Obično prethode duga lutanja pacijenata od lekara do lekara.Svaki specijalista ispituje svoj deo simptomatologije. Uzrok se obično ne nadje a pacijentu je i dalje loše ,nezadovoljan je, oseća se bolesnim,nezadovoljan je lekarima, traži druge ne bi li mu bolje pomogli.
Ne reaguju svi ljudi istim simptomima. Svako ima svoju“ slabutačku“ i samo je pitanje dana , ako hronični stres dugo traje i ako se uzrok ne otkloni, kada će se odredjeni simptom pojaviti i dovesti do organske bolesti.