Pluća su, uz kožu, jedini organ koji je direktno izložen štetnom uticaju spoljašnje sredine.
Da bismo pluća sačuvali od loših posledica, potrebno je, pre svega, da udišemo čist vazduh, jer je on osnov za zdravlje i život ljudi.
Vazduh je za čoveka glavni izvor kiseonika, koji ima približno 20% udela u masi pored azota koga ima najviše, ugljen-dioksida, vodonika, ozona, vodene pare i raznih nečistoća. Problemi nastaju kada se odnos pojedinih gradivnih elemenata vazduha naruši u korist onih supstanci koje negativno utiču na zdravlje ljudi.
Vazduh u atmosferi je zagađen pre svega «tekovinama» civilizacije i na taj segment se deluje na globalnom nivou u okviru mogućnosti, a često i ograničeno interesima pojedinih sfera društva. Ono što na lokalnom nivou privlači posebnu pažnju su istraživanja koja pokazuju da je vazduh u našim domovima i radnom mestu iznenađujuće zagađen i predstavlja sve veći problem današnje civilizacije.
Prema nekim istraživanjima, nivo štetnog vazduha u zatvorenim prostorima može dostići i višestruku vrednost od onog u atmosferi.
Čovek u roku od samo jednog sata u svoja pluća udahne više od 0.5m3 vazduha punog bakterija i virusa.
Kako to sve deluje na ljudski organizam?
U uslovima velikog aerozagađenja dolazi do slabosti sluzokože disajnih organa i njene podložnosti bakterijskim i virusnim infekcijama. To je čest uzrok pojave bronhitisa i bronhijalne astme, kao alergijski odgovor pluća na štetne faktore iz spoljašnje sredine. Organizam reaguje stvaranjem mukoznih naslaga, grčem disajnog puta i otežanim disanjem. Posebno štetna posledica je da prečistači naših bronhija ne mogu da obave svoju funkciju. Alveole, mesto gde treba da se obavi razmena gasova, takođe se pune sekretom i ova najvažnija funkcija ne može da se obavi.
Da bi svaka ćelija našeg organizma pravilno funkcionisala, a time i svaki organ obavio svoju funkciju, neophodan je kiseonik. Vazduh koji udišemo prolazi kroz gornje disajne puteve i stiže u bronhije, na čijoj sluznici se nalaze sitne trepljice, čija je funkcija slična dlačicama u nosu, da prečiste najsitnije čestice vazduha. Svojim oscilacijama one potiskuju čestice prašine i sluz, koje su dospele u sitne bronhiole ka širim bronhija da bi ih izbacile iz pluća.
Uticaj zagađenja na kardiovaskularni i respiratorni sistem dece proučavan je detaljno,ali se manje zna o uticaju udisanja zagađenog vazduha na mozak. Na Harvardu je rađen eksperiment čiji rezultat pokazuje da deca koja žive u delovima grada u kojima je gust saobraćaj postižu lošije rezultate na testovima inteligencije i pamćenja od dece koja udišu čist vazduh živeći u zdravijim sredinama, bez mnogo saobraćaja u blizini svojih kuća.
Najčešći izvori zagađenja vazduha u domaćinstvima su:
– higijenska sredstva za čišćenje kanalizacijskih odvoda, presvlaka, zavesa, tepiha, podova, nameštaja kao i boje i lakovi,
– bakterije i virusi, samo 10% svih prehlada je uzrokovano spoljašnjim vazduhom, dok u 90% slučajeva uzročnik u zatvorenom prostoru,
– buđ, danas spada u opasnije zagađivače vazduha zatvorenih prostora u jesen, zimu i proleće; izazivaju alergije, sinusne glavobolje, umor, iritabilnost, depresiju, reumatoidni artritis,
– grinje, veliki broj alergija kod ljudi posledica je udisanja prašine sa izmetom grinja i drugih čestica; mogu biti odgovorne za iritaciju i infekciju očiju, uha, grla i nosa, napade astme, alergije, umor…
– polen, sezonskog je karaktera i najčešće dolazi od trava, cveća, korova i drveća; često je to alergijska reakcija na ambroziju, lesku, joju, brezu, bor,čempres, divlji kesten, kanadsku topola…
– duvanski dim.
Uprkos stalnom spoljašnjem zagađenju vazduha, on je često boljeg kvaliteta od onog unutar prostorija, jer se spoljašnji vazduh stalno prirodno pročišćava.
(Slanasoba)