Poremećaji hranjenja predstavljaju psihobiološki poremećaj u punom smislu reči. Jedenje nije samo osnovna životna potreba, nego ima i važne socijalne i kulturne implikacije.
Anoreksija je tokom vremena smatrana i oblikom tuberkuloze, poremećajem vrednosti hormona ili endokrinom deficijencijom.
Epidemiologija i etiologija
Poremećaji hranjenja zastupljeni su kod oko 4% adolescenata. Anoreksija nervoza u poslednjemvremenu postaje sve zastupljenija, sa sve većom tendencijom rasta kao poremećaj koji se počinje javljati u pubertetskoj dobi. Pojavljuje se kod 5% devojčica u adolescentskoj dobi te je 20 puta češća kod devojčica nego kod dečaka.
Psihoanalitički koncept opisuje genezu anoreksije na bazi inhibicije seksualnih nagona, izjednačavajući naviku hranjenja sa seksualnim instinktom. Adolescentkinje koje ne mogu podneti zahteve razvoja i genitalnog sazrevanja reaguju na primitivne vrednosti u kojima je oralno zadovoljstvo povezano sa seksualnim zadovoljstvom. Odbijanje hrane pojavljuje se kao odbrana od oralnih fantazija.
Anoreksija znači potpuno izbegavanje obroka, tačan prevod s grčkog jezika, gde “a” znači bez, a “rexis” želja. To je u stvari pogrešan naziv, budući da je gubitak apetita redak simptom sve do kasnijih faza poremećaja. Patnja bolesnika manifestuje se i u činjenici da stalno razmišljaju o hrani.
Oboleli od anoreksije započinju sa dijetom nakon beznačajnog povoda, npr. komentar njenog (njegovog) spoljašnjeg izgleda ili telesne mase. Prvo počinju preskakati deserte, slatkiše, a kasnije i cele obroke, obično doručak i ručak, ili jedu samo u vrlo malim količinama. Izbegavaju hranu koja deblja, odbijaju jesti sa svojom porodicom ili na javnom mestu. Sve se više i više bave fizičkim vežbama, što postaje čak i kompulzivno. Neki postepeno sve češće povraćaju te uzimaju laksative kako bi dodatno izgubili na težini.
Dijagnostički kriterijumi za anoreksiju nervozu su sledeći:
Telesna težina smanjena za 15% ili više u odnosu na očekivanu za dob i visinu
Intenzivni strah od gojaznosti i dobijanja masnog tkiva
Poremećaj održavanja telesne težine i očekivanog oblika tela pod uticajem samoevaluacije – percepcije da je jedan deo tela “prevelik”, iako je očito ispod telesne težine
Amenoreja ili odsutnost normalnog menstrualnog ciklusa (primarna ili sekundarna amenoreja)
Organski poremećaji kod poremećaja hranjenja mogu biti sledeći: amenoreja, hipogonadizam, bradikardija, hipotonija, slabljenje srčanog mišića, atrofija mišića, nemoć, sklonost tetaniji (grčevima), anemija, trombocitopenija (niska vrednost trombocita u krvi), petehijalna krvarenja, visoka vrednost kortizola, zatvor, nadimanje (vetrovi), niža telesna temperatura, oštećenje kože i kose, poremećaji elektrolita, smanjena funkcija bubrega (oticanje), masna jetra, pojačano stvaranje sline, karijes, oštećenje zuba.
Lečenje
Terapijske opcije su hospitalizacija, farmakoterapija i psihoterapija. Hospitalizacija se sugeriše ili kada postoji gubitak od 25% normalne propisane težine ili je indeks telesne mase manji od 17 ili kada postoje značajne organske komplikacije.