Svetska zdravstvena organizacija (SZO) definiše povišen krvni pritisak – hipertenziju (HTA) kao povišen sistolni arterijski pritisak (prilikom skupljanja srca) iznad 140 mm živinog stuba i/ili dijastolni pritisak (prilikom opuštanja srca) viši ili jednak 90mm živinog stuba. Vrednosti treba izmeriti u 3 uzastopna adekvatna merenja tokom 2-3 sedmice.
Pritisak može biti blago ,umereno i teško povišen. Ovu bolest nazivaju i „tihim ubicom „ jer često dugo ostaje neprepoznata i skraćuje ljudski vek. Bubrezi, mozak, oči i krvni sudovi su najviše oštećeni povišenim krvnim pritiskom.
Hipertenzija je jedna od najćešćih savremenih bolesti i od nje pati 1/3 ćovečanstva. Idiopatska ili esencijalna hipertenzija (kojoj se ne zna pravi uzrok) javlja se u 95 % slučajeva i njeni uzroci su mnogobrojni : urodjena predispozicija, gojaznost, nezdrave navike (pušenje, kafa), nedovoljno kretanje, hronični stres i psihička napetost, nedovoljno odmora itd. Samo u 5% slučajeva uzrok hipertenzije nalazi se u organizmu bolesnika i posledica je bolesti bubrega ili nadbubrežne žlezde, suženja aorte, bolesti u trudnoći, upotrebe kontraceptivnih lekova itd.
Znaci povišenog pritiska dugo ostaju neprepoznati i ,kad ih pacijent i oseti, ne vezuje ih za povišenje krvnog pritiska . Ipak, kada neko navodi da ima jutarnje potiljačne glavobolje, da mu zuji u ušima, da ima vrtoglavicu, da se lako uzbudi ili iznervira, da mu bez razloga podje krv na nos, treba posumnjati na HTA. Vrlo je značajno kada HTA izaziva kod čoveka euforično raspoloženje i tera ga na akciju , pogotovu ukoliko mu je kardiovaskularni sistem već oboleo. Ti pacijenti su skloni prelaženju granice izdržljivosti organizma što može da bude opasno za njihovo zdravlje.
Zašto i kada ambulatorno praćenje krvnog pritiska
Poznato je da pritisak u pojedinim, za čoveka stresnim situacijama, pravi skokove .Takav je naprimer“strah od belog mantila“ kada su vrednosti pritiska pacijenta u ordinaciji povišene a inače su mu vrednosti normalne. Nekim pacijentima pritisak varira iz za njega nedovoljno poznatih razloga. Nekad pada ispod normalnih vrednosti. Noću često dolazi do promena pritiska. Dejstvo lekova koji se daju za hipertenziju nekada nije uskladjeno sa stvarnim vrednostima povišenog pritiska kod pojedinih pacijenata. Neki pacijenti su u stalnom riziku od posledica kardiovaskularnih bolesti. U svim tim slučajevima neprekidno 24- časovno merenje daje uvid u stvarno dnevno-noćno kretanje pritiska. Iz tog razloga je uvedeno 24- časovno ambulatorno merenje .
Ambulatorno(ambulantno) merenje pritiska se kod nas popularno zove Holterom krvnog pritiska (naziv Holter se odnosi samo na EKG monitoring koji je osmislio Norman Holter). Ovo merenje je jednostavna i bezbolna metoda. Pacijent na nadlaktici leve ruke nosi manžetnu za merenje pritiska sa kojom je povezan mali snimač koji se nosi u torbici zakačenoj oko pojasa ili oko vrata, onako kako pacijet sam sebi odredi. Manžetna se automatski u odredjeno vreme naduvava, snimač meri vrednosti pritiska i one se prikazuju na kompjuteru u ordinaciji lekara na softveru .
Cilj ambulantnog merenja je cirkadijalno praćenje variranja pritiska, odredjivanje faktora koji ga menjaju i uskladjivanje uzimanja medikamentozne terapije sa skokovima pritiska.
Osim uobičajenog cirkadijalnog praćenja lekar moze odrediti i druge intervale merenja krvnog pritiska. To može da bude naprimer ambulatorno praćenje pritiska u toku pregleda u ordinaciji, radnog vremena pacijenta, u toku noći, u očekivanim stresnim situacijama, za vreme fizičkog rada ili vežbanja , u toku uvodjenja ili izmene medikamentozne terapije ili već kako ordinirajući lekar odredi.
Jedina kontraindikacija za ambulatorno merenje pritiska je ukoliko pacijent dobija antikoagulantnu terapiju (terapija protiv zgrušavanja krvi).Kod tih pacijenata usled stezanja ruke manžetnom mogu nastati modrice. To se ne odnosi na preventivnu terapiju malih doza aspirinom (acetilsalicilna kiselina).
Uredjaj za ambulantno merenje krvnog pritiska se moze koristiti samo pod kontrolom i u dogovoru sa lekarom. Osetljiv je na uticaj x-zraka( skener napr.) te se ne sme koristiti u sredini u kojoj postoji povišeno elektromegnetsko zračenje.
Voda ne sme da dodje u kontakt sa holterom te se ne sme kvasiti (tuširanje napr. ).
Uredjaj se u toku nošenja ne sme samoinicijativno isključivati, pritiskati dugmeta na rikorderu ili odvajati crevo manžetne od rikordera.
Pacijent zbog toga u ordinaciji dobija iscrpna objašnjenja. Sve dogovorene ili nedogovorene manipulacije od strane pacijenta softver beleži i one utiču na kvalitet merenja i prikazuju se grafički prilikom obrade podataka.